Katarina Skokin za “Pravdu” o romanu “Zemlje Ajaranda”

Katarina Skokin - Zemlje AjarandaU dnevnom listu “Pravda” 16. septembra 2013. godine objavljen je intervju sa mladom književnicom Katarinom Skokin povodom nedavnog izlaska iz štampe njenog drugog romana epske fantastike “Zemlje Ajaranda”. Razgovor je vodio Srećko Milovanović.

Roman “Zemlje Ajaranda” donosi nastavak sage o Elizei, koja, nakon što je kao devojčica oteta od strane trgovaca robljem, doživljava veliku transformaciju spoznajući svoje natprirodne sposobnosti i otkrivajući sudbinu koja joj je rođenjem namenjena. U prvom romanu ona putuje prostranstvima Slobodnih Zemalja u pokušaju da ispuni davno proročanstvo. Put je na početku drugog romana dovodi do Zida koji fizički razdvaja Slobodne Zemlje od Zemlje Ajaranda. Kao barijera podignuta pet stotina godina ranije, Zid je doprineo da se narodi sa jedne i druge strane razvijaju bez mnogo svesti o svojim susedima, zbog čega su se razlike među njima godinam povećavale. Uprkos tome što je starija i iskusnija, što je od nezaštićene i uplašene devojčice vremenom stasala u ratnicu i spasiteljku, Elizea strepi od onoga što je čeka iza Zida.

U intervjuu za “Pravdu” Katarina Skokin je predstavila svoj novi roman sledećim rečima: “Strukturalno je vrlo sličan prethodnom delu ‘Slobodne Zemlje’: pratimo putovanje i avanture glavne junakinje Elizee, ovaj put sa druge strane Zida. Elizea odrasta, upoznaje sebe, a takođe se i menja kroz nova prijateljstva koja stiče. Ono po čemu se razlikuju jeste što sam u drugom delu mnogo više pustila mašti na volju, igrala sam se sa magijom i natprirodnim bićima, ali s obzirom da se uvek trudim da držim obe noge na zemlji, nisam od drugog dela napravila bajku, već samo neobičnu scenografiju za Elizein životni razvoj.”

Upitana koliko je teško piscu da posle uspeha debi romana napiše njegov direktni nastavak, Skokin kaže:  “Meni lično nije bilo teško. Imam celu priču u glavi i samo sam odlučila da je podelim na nekoliko delova, to jest knjiga, koje polako pišem i dopunjujem. Teško je, doduše, usaglasiti pojedine stvari ukoliko priča nije kristalno jasna unapred. S druge strane, to daje pisanju kao aktivnosti neku dinamičnost, neku neizdrž koja nagoni na rad – provodila sam po nekoliko dana razmišljajući o rešenju nekog zapleta koji sam napravila, a, kada bih ga otkrila, satisfakcija je bila ogromna.”

Tekst intervjua u celosti možete pročitati na veb-strani lista “Pravda”.