U izdanju Muzeja grada Zenice, objavljena je regionalna zbirka priča iz domena fantastike, pod nazivom “Bosna Srebrena”.

Ovog puta autori iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i BiH, pozabavili su se temom bosanskih franjevaca i njihovim doprinosom očuvanju bosanske kulturne baštine.

Ovo je peta zbirka priča objavljena u ediciji “Tragom bosanskog kraljevstva” utemeljena u okviru istoimenog festivala, koji se u Zenici održava svake godine od 2009. U ediciji su do sada objavljene knjige: “Tragovima bosanskog kraljevstva” (2009), “Posljednja bosanska kraljica” (2011), “Baton” (2012) i “Suze za Velosa” (2013).

Zbirka “Bosna Srebrena” na 174 strane, donosi sledećih dvadeset priča:

• Belma Babić – HOD PO BOSNI SREBRENOJ
• Mirko Grdinić – BRAĆA PO KRVI
• Sovjeta Grubešić – PERWANI
• Jasmin Ibranović – KAKO SAM POČEO ČITATI
• Abid Jarić – DUGA OD SREBRA
• Tihomir Jovanović – PRO BOSNA ARGENTINA
• Kemal Mahmutefendić – ETO, TO JE TAKO
• Rabija Mameledžija – ISKRENA MOLITVA I BRDA PRENOSI PREKO RIJEKE
• Miloš Miahilović – MESMEROVA LULA
• Aleksandar Obradović – NOŽ
• Denis Peričić – POD-ZEMLJA BOSNA
• Nenad Petrović – PSOGLAVI
• Dragić Rabrenović – ŠEJTAN I SAMOSTAN
• Ranko Rajković – HODOČASNIK
• Larisa Softić-Gasal – UTOPLJENICI
• Stevan Šarčević – BRAT IGNJAT
• Nikola Šimić-Tonin – ANTAN
• Marela Zdenac – TAJNI ŽIVOT FRA IVE PAŽANINA
• Pavle Zelić – ULOGA DOBROG MANIKIRA U NASTUPANJU SUDNJEG DANA
• Ante Zirdum – KNJIGE KOJE ŽIVOT ZNAČE

Urednik zbirke, poznati bosanskohercegovački pisac fantastike Adnadin Jašarević, potpisuje tekst pogovora, koji prenosimo u celosti:

 

{AF}

BOSNA SREBRENA

„Reformatorsko u oba smjera, spram maloazijske šizme 
i papinstva, podjednako, bogumilsko vjerovanje ostaje 
dosljedno svojim negacijama sve do svoga kraja.“ 
M. Krleža

       O zemlji dobrih ljudi, Bosni, prostoru kojim je tutnjala i još to čini, orgijastična istorija, da bi istovremeno u jednom neviđenom melting potu miješala rase, boje, vjeru u ovostrano i onostrano,egzistencijalni strah, sa jedne, i natčovječanske primjere borbe za sopstvo, sa druge strane, ostavljala je čisto materijalne građevinske i umjetničke artefakte domaćeg čovjeka, nasuprot hipotetičnoj istoriji, onoj koja kroz vremensku koprenu proteklih milenija, pokušava dešifrovati piramidu, kuglu i kocku na kojoj kao cvijet ljiljana počiva svaka ovdašnja egzistencija i smisao. Najveći intelektualni šaman ovog dijela svijeta, genijalna vertikala koja je u potrazi za znanjem virnula i pod samu kapu nebesku, ingeniozni sveznadar Krleža, suprotstavio se anemičnom pamćenju podneblja proničući u nesigurni vremenski kontinuum, da bi nam otkrio spoznajno bogumilsko bosansko jevanđelje (po Miroslavu K.) pokušavajući da objasni istorijski neobjašnjivo i jeretičko. Jer bijaše samobitno, to tristagodišnje Bogumilstvo koje on prozva magistralom naše medijevalne prošlosti, čijim nestankom je, nekako istovremeno, iščilio i onaj dotadašnji samostalan život narodne supstancije, naroda koji je tvrdoglavo poricao grčku i latinsku crkvenu hijerarhiju i koji je u ime evanđeoske socijalne ravnopravnosti, evanđelje čitao na svoj vlastiti način. Na svoj način vajali su vedre slike o životu bogumilski kipari: Bolašin Bogačić, Grubač, Prerad, Semorad, Zekan Morača, Hranić, Ugarak… Preko trideset hiljada nadgrobnih mramorova/stećaka rađenih gotovo savremenim postimpresionističkim tehnikama (M.K.), još i danas svjedoči o bogumilskim pokoljenjima, organizovanim na način moralno-intelektualnih zajednica. Ništa manje, mramorovna Bosna srebrena opstaje i danas, u svoj svojoj šarolikoj intelektualnoj potenciji, slikarstvu kao tristahiljaditomm otisku fresko aplikacije sa lica mramorova, pričama o didu, kao i u Stančevoj, arhaičnim jezikom ispisanoj, ljubavnoj pjesmi/oporuci na stećku, upućenoj Zori, neuzvraćenoj ljubavi:

A se leži Stanac Godinov
Sin na svojini plemenitoj
v Bosni
Ne ubi me sedam rana

{/AF}