Slobodan Vukanović

Slobodan Vukanović

Slobodan Vukanović (1944) živi u Podgorici.

Objavio je knjige poezije: “Ljubibiće”, izdavač “Jedinstvo”, Priština,1973 ; “Zvezdano perje”  Jedinstvo,1975;  “Snimci kasete brodskog dnevnika”, Jedinstvo, 1978;  “Svemirska seoba Montenegro”, Titograd, 1984 ;  “Kuda ćemo”, Udruženje književnika Crne Gore, Titograd, 1988; “Čamac kašika” , Oktoih, Titograd, 1990; “Krilate ribe nose zlatoustog Jeromonaha”, Pobjeda, 1992; “Kuće mirišu na magle”, Rad, Beograd, 1994; “ Nije za nježne” (tri izdanja), Obod, Cetinje 1997, 1998;  “Nećeš mi vjerovati, Amalija je postala vjetrenjača” , Oktoih, Podgorica , 1999; “Djevojčica sa glavom pomorandže”, Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica, 2009.  Roman “Ključ Klatno”,objavljuje  CDNK, Podgorica, 2006  a  knjigu “Pet libreta za balet”, Institut za muzikologiju i etnomuzikologiju, Podgorica, 2006.

Vukanović je objavio i osam  knjiga za djecu: “Tako hoćemo” (pjesme i priče), “Bal lutaka” (drama), “Alisa i Arkadije” (drama) , “Milena od Kotora” (tri drame), “Devet ajkula u Montenegrogradu” (priče, poezija, igrokazi), “Škozorište” (antologija dramskih tekstova za djecu), “Leptirja voli nebo” (dvije drame i šest minijatura) i roman “Ana i sedam robota”.

Drame su mu izvođene u pozorištu i na radiju. Zastupljen  je u preko 30 antologija, panorama i izbora. Njegova poezija  bila je  u udžbenicima za osnovnu školu: “Izbor iz savremene crnogorske poezije za djecu” i “Savremena crnogorska  poezija”, a sada je u čitankama “Kako to može “ i  “Čarolija čitanja”.

Prevođen je na engleski, ruski, francuski, bjeloruski, italijanski,  arapski, njemački, poljski,  mađarski, rumunski, slovenački, makedonski, turski, bugarski i albanski.