Slobodan Vukanović

KRENUO SAM TAMO, REČE PETI

 

Vratih se poslije trista godina.

Bi mrak.

Drugi, treći, peti dan bez svjetlosti.

Na trećem brdu sretoh prvog čovjeka, na šestom drugog, na devetom
trećeg, na petnaestom četvrtog. Sa fosfornom lobanjom u rukama svako je
od njih osvjetljavao put.

Ovo je moja svjetiljka, reče prvi.

Krenuo sam tamo, reče peti.

Nešto sam izgubio, ne mogu da se sjetim, reče dvadeset treći.

Svi putuju, nikako da se sretnu.

Nijesam htio da ulazim u njihova tijela.

Odoh, vratiću se za trista godina. Vjerujem da će peti stići Tamo, a dvadeset treći
naći izgubljeno.

A Ja?

Ja ću ostaviti bestjelesne tragove u snijegu vremena.