Robert Džordan

Prevod: Iva Čvorović

 

Šta vas je inspirisalo da pišete žanr epske fantastike?

Neke priče moraju da budu ispričane u određenom žanru, a fantastika dozvoljava piscu da istražuje dobro i zlo, pravedno i nepravedno, čast i dužnost bez obaveze da se pokorava opšte prihvaćenom tumačenju po kome je sve to ili crno ili belo. Dobro i zlo postoje, baš kao i pravda i nepravda. Ponekad je teško videti razliku među njima, kao što može biti teško videti šta je najbolja odluka u nekim situacijama.

Da li je postojala neka određena ideja, koja vas je inspirisala da započnete „Točak Vremena“?

Ne samo jedna, već mnogo malih i velikih ideja, koje su se spajale. Pitao sam se kako bi to bilo kada biste se našli u situaciji da vas ohrabruju, govoreći vam da ste rođeni da pođete u veliku misiju i da je to vaša neizbežna sudbina, bez obzira šta ste vi želeli da radite u životu. Razmišljao sam o stvarima, koje su inspirisale pisanje legendi, o tome kako se vremenom događaji menjaju zbog priča o njima i o tome kako legende najrazličitijih i nekad dosta udaljenih kultura, nekada mogu biti jako slične. Bilo je tu još puno stvari koje su se uklopile i inspirisale me da napišem priču.

Da li na „Točak Vremena“ gledate kao na jedan veoma dugačak roman ili kao na seriju romana?

Za mene je „Točak Vremena“ jedan dugačak roman, a svaka knjiga mi je jedan deo tog romana. Pokušavam da napravim nekakvu celovitost svakog romana, ali čitalac ipak mora početi od prvog. Kada bi počeli da čitate od pete ili šeste knjige, to bi bilo isto kao da uzmete bilo koji roman i počnete da ga čitate od poslednjih glava.

Da li imate ustaljen dnevni raspored pisanja?

Da. Ja posle doručka prvo pročitam novine, zatim dižem tegove ili plivam pola sata, onda odem do svog radnog stola u stakleniku u bašti, gde odgovaram na meilove, pisma i telefonske pozive. Tek tada počinjem da pišem i pišem od prilike oko osam sati dnevno, sa kratkom pauzom za ručak. Najčešće radim svaki dan. Ponekad odem na pecanje, ali ako sam kod kuće, onda sedim za svojim stolom i pišem.

Koji lik iz „Točka Vremena“ vam je najsličniji?

Ja mogu da se indetifikujem sa većinom likova, čije gledište pokušavam da objasnim. Trudim se da shvatim kako oni razmišljaju, da im se uvučem pod kožu. Ponekad to može biti i nedostatak. Kada uveče završim sa pisanjem, moja žena uvek može da vidi o kom liku sam tog dana pisao, a ponekad pišem o vrlo mračnim likovima. Ako ste mislili na lik koji mi je najsličniji, pa, Len Mandragoran ima ideale ka kojima su mene učili da težim, sa druge strane Perin je sličniji meni kakav sam bio kad sam bio mlad. Moja žena misli da sam Loial!

Da li biste voleli da „Točak Vremena“ postane film ili serijal filmova? Ako biste to voleli, koga vidite u ulozi Randa?

Voleo bih da od „Točka Vremena“ naprave mini-seriju, koja bi se prikazivala na nekom kanalu tipa HBO. Oni dosta dobro obrađuju knjige i mislim da ne bi došlo do komercijalizacije same priče. Ne bih dozvolio da se od neke od knjiga napravi film. Takav film bi morao da traje najmanje pet ili šest sati i to samo za jednu od knjiga, da bi se verno prikazao smisao priče. Ja nisam do sada čuo da neko pravi takve filmove. Što se tiče glumca koji bi tumačio lik Randa, stvarno ne bih mogao da vam kažem nekog određenog. Koliko samo ima dobrih, mladih glumaca, koji su visoki 195cm?

Da li znate kako će se završiti „Točak Vremena“?

Da, naravno. Ja sam znao poslednju scenu poslednje knjige pre nego što sam i počeo da je pišem