Beogradska Laguna nedavno je objavila Izveštaj o kugi / Čovek koji je živeo u snovima Radoslava Petkovića, dobitnika svih domaćih uglednih nagrada za književnost. Dve naslovne zbirke priča, prva ovenčana Andrićevom a druga Vitalovom nagradom, objedinjene su u jednoj knjizi, štampane u međusobno obrnutim smerovima.
Mada izvorno objavljene u razmaku od gotovo cele decenije, Izveštaj o kugi 1989. godine i Čovek koji je živeo u snovima 1998. godine, dve zbirke se nadovezuju jedna na drugu i nadopunjuju sadržajno, tematski i motivski, zbog čega ne iznenađuje objavljivanje u objedinjenom izdanju.
Petković fabulu temelji na istorijskim događajima, kao u pričama „Prelaz preko Stiksa“, „Pavle u Rimu“ i „Prizori iz Petstogodišnjeg rata“, u kojima živote poznatih nam ličnosti dopunjava zamišljenim a mogućim događajima, onako kako su se oni mogli odigrati, premošćujući tako jaz između istorijskih činjenica i njihovog odsustva.
U priči „Petar Vlatković, Život i delo“, autor čitaoca vodi u istorijski bliže, a time i bliskije doba, rastočeno u fragmentima sećanja, memoara, referenci, naznaka, mogućih ishoda i alternativnih verzija stvarnosti, pokazujući koliko je istorija, ma koliko naučno utemeljena, ipak nepouzdano i trusno područje proizvoljnosti i subjektivnosti.
Uranjanje u imaginarnu i domišljenu prošlost dopunjavaju pripovesti sa fantazijskom, često i borhesovskom aurom, kao što je ona naslovna, „Izveštaj o kugi“, priča o zabludi čoveka da je spoznao obrazac pojavljivanja smrtonosne bolesti, zatim fantazmagorije „Haronovi memoari“ i „Graditelj vešala“, i žanrovski uokvirene „Smanjivanje“ i „Grad, svitanje“ koje se lako mogu zamisliti kao epizode „Zone sumraka“, ili pak naučnofantastične „Dok Plima traje“, u kojima Petković upliće žanrovske teme i motive.
U ovakvom raznovrsnom, ali ne i heterogenom spoju, autor čitaoca umešno provodi kontinuumom omeđenim istorijskim činjenicama i čistom, bogatom imaginacijom kojima im omogućava da dočitaju sopstvenu stvarnost.
Radoslav Petković rođen je 1953. godine u Beogradu. Objavio je romane: Put u Dvigrad (1979, Nagrada „Miloš Crnjanski“), Zapisi iz godine jagoda (1983), Senke na zidu (1985), Sudbina i komentari (1993, nagrade: „Meša Selimović“ i „Borbina nagrada“ za najbolju knjigu godine, NIN-ova nagrada za najbolji roman godine) i Savršeno sećanje na smrt (2008, nagrada „Borisav Stanković“); knjige priča: Izveštaj o kugi (1989, „Andrićeva nagrada“) i Čovek koji je živeo u snovima (1998, „Vitalova nagrada“ za knjigu godine); i knjige esejističke proze Ogled o mački (1995), O Mikelanđelu govoreći (2006), Vizantijski internet (2007), Upotreba vilenjaka (2008), Događaj godine (2010) i Kolumbovo jaje (2017).
Dela Radoslava Petkovića prevedene su na francuski, nemački, grčki, mađarski, bugarski, slovenački, slovački jezik i makedonski. Prevodio je sa engleskog Čestertona, Tolkina, Defoa i Stivensona. Priče Radoslava Petkovića nalaze se u više antologija objavljenih u zemlji i inostranstvu. Živi i radi u Novom Sadu.
Autor teksta: Mladen Jakovljević
