Nova knjiga najpoznatijeg savremenog japanskog pisca Harukija Murakamija, Prvo lice jednine, objavljena je na srpskom jeziku u izdanju Geopoetike svega deset meseci nakon što je doživela svetsku premijeru. Prevod sa japanskog jezika uradila je Divna Glumac.
Priče iz ove knjige Murakami je napisao u poslednje tri godine. Sedam je prethodno objavio u poznatom književnom mesečniku Bungakukai, a osmu, po kojoj je knjiga i nazvana, napisao je posebno za ovu zbirku.
Priče „Na kamenom jastuku“, „Creme“ i „Charlie Parker Plays Bossa Nova“ objavljene su u julu 2018, „With the Beatles“ (nazvana po albumu liverpulske četvorke) i „Jakult Svolous – zbirka pesama“ izašle su u avgustu iste godine, „Karneval“ u decembru, a „Ispovest majmuna iz Šinagave“ u februaru 2020.
Murakami se u svojoj 22. knjizi ponovo vraća pisanju u prvom licu, otud i naslov, a narator svih priča je pisac u zrelim godinama koji se u jednoj priči i otvoreno predstavlja kao Haruki Murakami.
Za razliku od romana u kojima slavni pisac piše raskošnijim stilom, u pričama se drži jednostavnih rečenica. Pa ipak, čitaoci, sudeći po prikazima u medijima, neće biti uskraćeni za ono što kod njega vole. I u ovim pričama teme su mu, naravno, muzika, bejzbol, kao i nostalgija za vremenom kada je autor tek sazrevao, ima i erotskih reminiscencija i primesa fantastike, ali se često bavi i smrću (i samoubistvima)…
„Ispovest majmuna iz Šinagave“ nastavak je njegove 14 godina ranije objavljene priče u kojoj je isti lik, kako je rekao Murakami u jednom razgovoru, sada star i usamljen.
Haruki Murakami rođen je 1949. godine u Kjotu (Japan). Dobitnik je više prestižnih književnih nagrada, među kojima su i nagrada „Franc Kafka“, nagrada za kratku prozu „Frenk O’Konor” – najznačajnija međunarodna nagrada ovog žanra, nagrada „Jerusalim“ za slobodu pojedinca u društvu – najveće priznanje koje se u Izraelu dodeljuje stranim autorima, i danska književna nagrada „Hans Kristijan Andersen“.
Do sada je objavio, među ostalim, romane: Fliper (1973), Slušaj pesmu vetra (1979), Potera za ovcom (1982), Okorela zemlja čuda i Kraj sveta (1985), Norveška šuma (1987), Igraj Igraj Igraj (1988), Južno od granice, zapadno od sunca (1992), Hronika ptice na navijanje (1994), Sputnik ljubav (1999), Kafka na obali mora (2002), Kad padne noć (2004), 1Q84 u tri toma (2009), Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodočašća (2013) i Ubistvo Komtura (2017); knjige priča: Ponovni napad na pekaru (1993), Posle potresa (2000), Tokijske misterije (2005), Muškarci bez žene (2014) i Prvo lice jednine (2020); knjigu sećanja O čemu govorim kad govorim o trčanju (2007); knjigu eseja Pisac kao profesija (2015) i dokumentarističku knjigu Metro (1997/98).
Prevodio je na japanski Ficdžeralda, Karvera, Irvinga, Selindžera i druge američke pisce. Nakon višegodišnjih perioda provedenih u Americi i Evropi, sada živi u Japanu, a angažovan je kao gostujući profesor na Univerzitetu Prinston u SAD.

Izvor: Nova.rs