Knjiga razgovora sa Đorđem Kadijevićem Više od istine: Kadijević o Kadijeviću, koju je priredio filmski kritičar i proučavalac književne fantastike Dejan Ognjanović, imaće u toku naredne nedelje dve promocije.
Prva će biti održana 13. novembra u Nišu (Niški kulturni centar), s početkom u 19 časova, a tom prilikom o knjizi će govoriti Đorđe Kadijević, Dejan Ognjanović i Dejan Dabić.
Četiri dana kasnije, u petak 17. novembra, knjiga će biti predstavljena u Galeriji Miće Popovića i Vere Božičković-Popović u Loznici. O knjizi će govoriti Đorđe Kadijević, Dejan Ognjanović i Dajana Đedović.
Razgovori sa velikanom srpskog filma, Đorđem Kadijevićem, pokrivaju njegov celokupan opus, i to hronološki, od filma Praznik (1967) pa do, za sada, poslednjeg – dokumentarnog TV filma Tito i umetnost (2014) iz serijala „Titova soba tajni“. Knjiga sa podjednakom pažnjom govori i o TV projektima Đorđa Kadijevića: serijalima „Fantastika“ i „Beogradske priče“, kao i o velikoj TV seriji „Vuk Karadžić“.
U otvorenom i iscrpnom razgovoru Kadijević minuciozno izlaže osnove svog svetonazora i svoje filmske poetike: govoreći o sebi i formativnim događajima svoje biografije on govori i o ključnim dešavanjima u Srbiji od II svetskog rata naovamo i pretvara se u pronicljivog svedoka jednog vremena. Kao autor čija su dela često bila posvećena istorijskoj tematici, Kadijević govori o svom odnosu prema vremenu, istoriji, prolaznosti i večnosti – ali i o svom odnosu prema srpskom narodu i njegovom mestu u istorijskim procesima.
Osvrćući se na uslove u kojima su njegovi filmovi nastajali, Kadijević govori i o svojim saradnicima – pre svega o svom stalnom direktoru fotografije, Aleksandru Petkoviću – Petku, ali i o najvećim glumcima srpskog filma s kojima je sarađivao, kao što su: Slobodan Perović, Pavle Vujisić, Aleksandar Berček, Miki Manojlović, i drugi. Kadijević otvoreno govori o brojnim kulturnim poslenicima nekadašnje srpske kinematografije i Televizije Beograd, uključujući i svoje kolege, reditelje, i tako upotpunjuje sliku uslova u kojima su filmovi nastajali u vreme SFRJ, i u vreme posle njega, sve do današnjih dana.
Lucidni i intelektualno potkovani Kadijevićev um suvereno se kreće kroz kulturu i umetnost svih epoha, a posebno XX veka, povlačeći brojne paralele sa filozofijom, politikom, istorijom i drugim oblastima. Njegov smisao za humor i ironiju daje posebnu draž i bogatstvo ovoj knjizi.
Razgovori su potkrepljeni uvodom autora, Dejana Ognjanovića; kratkim podacima o zapletu i ekipi svakog pojedinog filma ili serije; nužnim komentarima i objašnjenjima u fusnotama; bogatim i ekskluzivnim fotografskim materijalom iz Kadijevićeve lične fototeke, kao i iz arhive RTS-a.
Rezultat razgovora Dejana Ognjanovića i Đorđa Kadijevića, zabeležen u ovom rukopisu, mnogo je više od puke knjige intervjua: ovo je temeljita autopoetička studija, utemeljena i faktografski i teorijski, i obogaćena obiljem ekskluzivnih fotografija koje dodatno doprinose njenom statusu prvorazrednog dokumenta kakav je nužno potreban našoj kulturi.
Đorđe Kadijević je režiser čiji je rad višestruko obeležio našu kinematografiju, pre svega filmovima Praznik (1967) i Pohod (1968), ali je podjednak doprinos dao i njegov snažan autorski rad na televiziji, gde je proizveo neke od najzapaženijih TV filmova, kao što su Leptirica i Karađorđeva smrt, i TV seriju Vuk Karadžić.
Ovaj autor se sa velikim uspehom oprobao u različitim žanrovima (ratni film, istorijski, horor…), često na pionirski način smelo tretirajući tematiku koju je malo ko smeo da takne (npr. fenomen kontrarevolucije, ili I svetski rat) ili žanrove kojima se niko do tada kod nas nije bavio (fantastika i horor).