Izdavačka kuća Heliks specijalizovana za literaturu iz domena popularne nauke, upravo je objavila knjigu eseja dr Milana M. Ćirkovića „Opšta teorija žirafa“.
Reč je o zbirci sabranih tekstova publikovanih u različitim medijima tokom perioda između 2008. i 2015. godine, kojima Ćirković kao nepokolebljivi popularizator nauke, čitaocima približava važne ideje koje čine osnovu savremene nauke.
A to ostvaruje i osvrtom na ideje koje se provlače kroz neka od ključnih ostvarenja književne fantastike, kao što su dela: Meri Šeli, Hauarda Filipsa Lavkrafta, Herberta Džordža Velsa, Stanislava Lema, Grega Igena i Adolfa B. Kazaresa.
Vigor Majić, direktor i osnivač Istraživačke stanice Petnica, u predgovoru ističe da Ćirković u ovoj knjizi najmanje govori o naučnim otkrićima, modelima ili teorijama, a mnogo više o samim procesima naučnog mišljenja, o metodama pomoću kojih se danas traga za boljim razumevanjem sveta oko nas.
Ćirković u svojoj knjizi postavlja opštu kulturu kao najvažniji oslonac za razumevanje nauke, apelujući na čitaoca da nikada ne prestane da širi i obogaćuje svoje znanje, ističe Majić.
U uvodnoj reči, autor kaže: „Ova knjiga namenjena je ljudima koji iskazuju radoznalost i interesovanje, koji nisu izgubili dečje oduševljenje svetom punim šarenih i zanimljivih stvari, ali kojima je ipak teško da se emancipuju od pritiska zaglupljujuće sredine, represivnih institucija kao što su škola, porodica, država, crkva i od sopstvenih predrasuda, pa ostaju na pola puta.“
Dr Milan M. Ćirković je naučni savetnik Astronomske opservatorije u Beogradu (Srbija) i istraživački saradnik Instituta za budućnost čovečanstva pri Filozofskom fakultetu Oksfordskog univerziteta (Velika Britanija).
Diplomirao je teorijsku fiziku na Fizičkom fakultetu Beogradskog univerziteta 1994. Odbranio je doktorat iz astrofizike na Državnom univerzitetu Njujorka u Stoni Bruku (SAD) 2000. godine, gde je prethodno magistrirao iz geonauka 1995. godine. Od 1997. angažovan je na Astronomskoj opservatoriji u Beogradu, a u zvanje naučnog savetnika izabran je 2008. godine. U periodu 2003-2013. bio je vanredni profesor Departmana za fiziku Univerziteta u Novom Sadu.
Član je Upravnog odbora Astronomske opservatorije u Beogradu (2005-2009) i predsednik Naučnog veća iste institucije (2010-2016).
Njegovi glavni istraživački interesi su u oblastima astrofizičke kosmologije (vangalaktička astronomija, formiranje galaksija, barionska materija), astrobiologije (Galaktička nastanjiva zona, SETI), analize rizika (globalni katastrofički rizici, epistemologija rizika).
Pokrenuo je novi pravac u srpskoj nauci: astrobiologiju, iz koje je u periodu od 2004. do danas objavljeno oko 50 radova sa afilijacijama iz domaćih NIO. Ko-uredio je antologiju „Global Catastrophic Risks“ (Oxford University Press, Oxford, 2008), koja je pozitivno ocenjena i predstavljena u brojnim svetskim naučnim glasilima, uključujući Nature i Science.
Autor je prvog udžbenika iz vangalaktičke astronomije na južnoslovenskim jezicima („Uvod u vangalaktičku astronomiju“, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad, 2008). Objavio je do sada 4 monografije (najnovija je „The Astrobiological Landscape“, Cambridge University Press, Cambridge, 2012) i oko 300 naučnih, stručnih i preglednih radova u istraživačkim časopisima i zbornicima, kao i preko 150 eseja, popularno-naučnih i novinskih tekstova.
Preveo više knjiga na srpski jezik, uključujući naslove Ričarda Fajnmena, ser Rodžera Penrouza, Pola Dejvisa i Dejvida Raupa.
