Oto Oltvanji je povodom objavljivanja svog novog romana “Kičma noći” dao opširan intervju za stranicu “Kulture” sajta B92. U intervjuu Oltvanji otkriva neke od detalja koji očekuju buduće čitaoce “Kičme”, govori o tome kako je knjiga stvarana, s kakvim problemima se suočavao tokom pisanja, kako gleda na literarno stvaralaštvo (posebno žanrovsko), ko su mu uzori, kakvi su mu budući planovi, i mnogo toga još.
“Kičma noći” pisana je od 2005. godine, a njena radnja je smeštena u 2010. godinu, godinu u kojoj je, sticajem okolnosti, i objavljen roman. Na ovaj način, priča koja je trebalo da prikaže našu blisku budućnost, pretvorila se u priču o paralelnoj stvarnosti. Na pitanje “Šta pisac radi kada ga događaji o kojima piše u romanu “preteknu” i kada “futurizam” postane novinska ili televizijska vest?”, Oltvanji je odgovario:
“Nedavno je povodom neke od globalnih pošasti koja nas je nenajavljeno zadesila inventivni strip-scenarista i pisac Voren Elis rekao: “I sada bih ja, kao, trebalo da izmišljam za platu.” Lakše mi je bilo kada sam shvatio da nije na meni da se takmičim sa stvarnošću, da ne moram pošto-poto da je nadmaštavam, to je na kraju krajeva nemoguće, i ne samo kod nas – u poslednje vreme tako je u čitavom svetu. Imate primer Vilijema Gibsona, jednog od najpoznatijih pisaca naučne fantastike svih vremena, koji je osamdesetih pisao o daljoj budućnosti, pa sve bližoj, onda sadašnjosti, da bi ga vreme, takoreći, preteklo – u poslednjem romanu piše o bliskoj prošlosti. I nije ništa manje dobar i relevantan nego ranije. Trudio sam se da detalji našeg okruženja budu realistični i turobni, ali da ne zvučim previše kao crna hronika, toga ima sasvim dovoljno i svakim danom sve više u štampi. Takođe, nisam želeo previše da aktuelizujem našu stvarnost, jer se ona u svim svojim aspektima, čak i dnevnopolitičkim, dešava na nivou pomodnosti. Sve informacije brzo zastarevaju. Uzmite bilo koje novine ili tabloid od pre samo godinu dana i pitaćete se ko su ti ljudi, iščuđavaćete se koliko su ti događaji prevaziđeni, prethodne vlade danas će vam izgledati kao zaboravljene, prolazne međupostave dinosaurus rok bendova. Budući da su neki gospodari naših sudbina aktivni učesnici u radnji, na meni je bilo da postavim prihvatljivo prepoznatljiv milje, skiciram ga na nivou atmosfere, a onda svom silom poradim na likovima i priči.”
Ostatak intervjua možete pročitati na veb-sajtu B92.