Marijana Jelisavčić

Nagrađen rad o hororu u delima srpskog predromantizma

Među dobitnicima ovogodišnjeg priznanja „Brankova nagrada“ Matice srpske, našla se Marijana Jelisavčić, koja je zavredila drugu nagradu za rad „Elementi horor fantastike u romanu srpskog predromantizma“.

„Brankova nagrada“, tradicionalno je priznanje, koju naša najstarija kulturna i naučna institucija dodeljuje studentima filozofskih i filoloških fakulteta za najbolje radove iz domena književnih izučavanja.

Marijana Jelisavčić je studentkinja Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, a njen rad o horor fantastici u srpskom predromantizmu zavredio je vredno priznanje u konkurenciji 25 drugih radova kandidovanih od strane odgovarajućih katedri fakulteta iz Beograda, Novog Sada i Istočnog Sarajeva.

Rad je za kandidaturu predložio prof. dr Radoslav Eraković, mentor Marijane Jelisavčić.

Da biste dobili jasniji uvid u značaj ovog rada, pročitajte sažetak:

„Master rad ‘Elementi horor fantastike u romanu srpskog predromantizma’ istražuje na koji način i u kojoj meri je horor fantastika zastupljena u romanima navedene epohe i nudi novu perspektivu čitanja i proučavanja ovih dela.

U periodu od dvadeset dve godine, iz pera tri autora nastalo je pet romana koji sadrže osobenosti karakteristične za proučavanje u okviru zadate teme: ‘Velimir i Bosiljka’ (1811) i ‘Ljubomir u Jelisijumu’ I-III (1814, 1817, 1823) od Milovana Vidakovića, ‘Cvet nevinosti ili Dobrivoj i Aleksandra’ (1827) i ‘Osveta i sudbina ili Dragomir, župan trebinjski’ I-II (1833) od Jevstatija Mihajlovića i ‘Ogledalo dobrodjetelji i vernosti ili žalosna priključenija Dragoljuba i Ljubice’ (1829) od Jovana Čokrljana.

U svakom od njih prisutno je više tipova fantastike, ali horor se javlja prvi put. Milovan Vidaković je prvi autor koji je u svoje ‘moralne povesti’ inkorporirao više vidova fantastike, i sa njim je i započela praksa upotrebljavanja horora u romanima srpskog predromantizma.

Ova novina u njegovim delima predstavljala je samo uzgredni impuls, dok je Vidakovićev nastavljač, Jevstatije Mihajlović pokazao težnju da čitav zaplet utemelji na mini priči sa elementima horor fantastike.

Kod Jovana Čokrljana, pisca čije stvaralaštvo je ostalo u najvećem zapećku književne istorije, fantastika je samo dekorum, ali za razliku od Vidakovića, on je koristi da svoje junake oblikuje na drugačiji način.

U skladu sa epohom koja je uticala na oblikovanje predromantičarskih dela, raspleti horor epizoda realizovani su u prosvetiteljsko-racionalističkom ključu.

U engleskoj prozi koja je nastajala sredinom i krajem 18. veka, ova dela bi pripadala žanru koji se naziva rani ili objašnjeni gotik, i stajala bi tik uz romane Horasa Volpola, En Retklif i drugih autora.“

Svečana dodela „Brankove nagrade“ biće upriličena u Salonu Matice srpske 04. maja u 12 časova.