Pozivajući autore da pišu za već šesnaestu sferakonsku zbirku, urednici su ponudili dva podžanrovska okvira: steampunk, opisan kao »tehnološki napredna prošlost«, ili space-operu odnosno »društveno nazadnu budućnost«. Iako je space-opera kao popularniji podžanr privukla više autora, oni koji su izabrali steampunk izvrsno su se snašli, pogotovo ako su u svoje priče upleli i alternativnu povijest, a posebna će poslastica čitateljima ove zbirke biti priče u kojima se, koliko god to nevjerojatno zvučalo, ta dva podžanra – miješaju.
Zbirku otvara priča Aleksandra Žiljka Rumiko, dinamična smjesa špijunsko-akcijskih i ljubavnih scena, u kojoj se zaplet vrti oko androida ili robota ili takvog nečeg, a to inteligentno mehaničko biće pogoni – opruga na navijanje! Katarina Brbora je u Armenskoj kocki u priču o sukobu prkosne mladosti i patrijarhalnog mentaliteta baroknoga Dubrovnika umetnula i zaplet s vremenskim strojem. Buntovna djevojka junakinja je i priče Toplina Irene Hartmann, ali ovaj put se radi o ljutitoj osvetnici koja k’o od šale uništava čitave svemirske kolonije i usput spašava drugu djevojku koju obitelj proglašava ludom jer joj se ne sviđa suprotni spol.
Kako se efektno može spojiti steampunk sa space-operom, a istodobno SF s fantasyjem, duhovito je pokazao Zoran Krušvar u priči Punom parom. Rasa patuljaka, nakon što je iscrpila rudna bogatstva matičnog planeta Zemlje, otiskuje se u potragu za novim rudama u svemirska prostranstva, i to – svemirskim brodom na parni pogon ispaljenim iz topa! Povrh svega, patuljačka letjelica u svemiru susreće ni manje ni više nego vilenjački brod. Ed Barol se u priči Bijelo odlučio za »čistiju« space-operu, začinjenu vremenskim paradoksom i sudbinom cijelog čovječanstva. Danijel Bogdanović u Pripovijesti o Primordiji i svemirskoj Rašljarici oblikuje jednu od najčudnijih posada svemirskog broda ikad viđenu. Je li dovoljno reći da ju čine – jedan šerif, jedna vještica i brdo Indijanaca kao slijepih putnika? Nevjerojatan je i brod sam – pogoni ga plin koji proizvode krave, nadam sa da ne treba dalje crtati. K tome, apsurdni sadržaj Bogdanovićeve priče potenciran je i jezično-rečeničnim apsurdima, što zajedno daje vrlo duhovit, ali lako čitljiv i izuzetno zabavan rezultat.
Na kraju zbirke smjestile su se dvije osnovnim motivom slične, ali realizacijom sasvim različite priče: Robi Selan u Gusarima sa Saturna oblikuje avanturu s elementima romantike i politike, uz dodatak svemirskih jedrenjaka kao zanimljive tehničke inovacije; dok Darko Macan u Hajducima svoje svemirske pljačkaše smješta u svemir podijeljen između zemaljskih sila davnih vremena (Bizant, Turci, Austro-Ugarska) u kome jedan od većih problema predstavlja – nedostatak žena. Između njih se ugnijezdila također »razbojnička« priča Wasserkrabe Adrijana Sarajlije, smještena u davnija vremena turskog carstva, nemilosrdna kao što znamo da su bila, ali napučena maštovitim oružjima, oruđima i strojevima bližima vremenu svjetskih ratova 20. stoljeća.
U zbirku je uvršteno i nekoliko minijatura. Roj Tatjane Jambrišak opisuje generacijski biološki svemirski brod ustrojen poput košnice u kojem se sukobljavaju osobni i kolektivni identiteti. Ante Ivančir u Ploviti se mora opisuje bitku viških ribara u falkušama koji uz pomoć dresiranih pauka napadaju moćnije mletačko brodovlje a u pomoć im prekasno stižu austrougarski dirižabli naoružani zrakama smrti. Ivor Bakša pak u priči Univerz-Arija dočarava posljednje eone entiteta koji širi život svemirom i skrbi o ugođenosti Univerzuma.
Pozivajući autore da pišu za već šesnaestu sferakonsku zbirku, urednici su ponudili dva podžanrovska okvira: steampunk, opisan kao »tehnološki napredna prošlost«, ili space-operu odnosno »društveno nazadnu budućnost«. Iako je space-opera kao popularniji podžanr privukla više autora, oni koji su izabrali steampunk izvrsno su se snašli, pogotovo ako su u svoje priče upleli i alternativnu povijest, a posebna će poslastica čitateljima ove zbirke biti priče u kojima se, koliko god to nevjerojatno zvučalo, ta dva podžanra – miješaju.
