KULIN BAN PO DRUGI PUT, priredio Adnadin Jašarević

(Udruženje književnika Zeničko-dobojskog kantona, Zenica, 2008)

 

Piše: Mirko Grdinić

JOŠ BOSANSKOG I (ISTARSKOG) SF-A

Kada sam prvi put čuo da u BiH postoje ljudi koji pišu, stvaraju i organiziraju fandom, zapitao sam se (osim onog: što im je to trebalo?) tko to voli da ga tretiraju kao čudaka, ako ne i kao nešto gore. Sada znam da sam grdno pogriješio. Čitanje u Zenici nije kao kod nas. Ljudi imaju onu neku melankoličnu dušu, koja ih tjera na znatiželjne izlete u sve sfere književnosti, pa tako i na pronalaženje putova do srca SF&F-a. Ne biste vjerovali kako vas ugoste i cijene kada ste pisac, a teško je i povjerovati da se na prezentacijama knjiga i nema gdje sjesti u prostoriji.
  
Zamisliti BH fandom SF&F-a bilo bi nemoguće bez njegove karijatide u liku Adnadina Jašarevića, urednika, pisca,  organizatora i prije svega erudita, a nakon svega prijatelja, koji je motor zamašnjak sveukupne produkcije priča i poticatelj mnoštva pisaca koji se javljaju u susjedstvu. Nemali doprinos svemu daju i Anto Zirdum i Senad Duran.

Posebno je dojmljiva Adnadinova sposobnost organizacije. Nakon 1. Fantastikona, 2007. godine, na kojem smo hrvatske boje branili Šiška, Petra, ja i Mihaela (inače – zlostavljačica koja me navukla na tanak led da napišem ovaj kratak osvrt),  Adnan je vrlo djelotvorno unutar Udruženja književnika u Zeničko-dobojskom kantonu pokrenuo natječaj koji je rezultirao objavljivanjem zbirke priča o Kulinu banu. Zbirka je promovirana u sklopu «Zeničkog proljeća» unutar kojeg se odvijao i 2. Fantastikon, jedina konvencija ljubitelja znanstvene fantastike u BiH. Ovaj Fantastikon odvijao se u čak tri grada: Zenici, Vitezu i, naposlijetku, Travniku, gdje, nažalost, nisam mogao biti prisutan.

Priznajem, godilo mi je kako su me ugostili, jer je u Bosni – kakav god bio –  gost još uvijek štovan.

Budući da sam autor osvrta na zbirku u kojoj je objavljena i moja priča, izbjeći ću lažnu skromnost, neću podleći zamkama autocenzure kako ne bih ispao „presubjektivan“ ili sklon samopromociji, pa odmah kažem: pisati osvrt na zbirku u kojoj si jedan od objavljenih pisaca je zabavno.  Unaprijed poručujem: tko poželi kontrirati mora pročitati zbirku, što bi značilo da se zbitka čita. Naime, to je i bila primarna ideja urednika zbirke, Adnadina Jašarevića.  Upravo zato je i za temu zbirke odabran povijesni ban Bosne za kojeg se ne zna kako je okončao svoju vladavinu, osim da je naglo nestao iz života svoje države. Zavodljiva praznina u pisanim izvorima danas je mjesto koje može ispuniti ruka pisca književnosti, pa su autori objavljeni u zbirci, odazvavši se njenoj intrigantnosti iskoristili najmaštovitije konstrukcije, jer nitko ne može tvrditi da se tako nije moglo zbiti…barem ne u paralelnoj stvarnosti.

Zbirka priča «Kulin ban po drugi put» je izdana kao posebno izdanje časopisa Prometej, jedinog časopisa za znanstvenu fantastiku koji izlazi na području Bosne i Hercegovine, a uz autore iz Bosne i Hercegovine, Seide Beganović, Senada Durana, Adnadina Jašarevića, Kemala Mahmutefendića, Zorana Oroza, Marija Radišića, Senade Zatagić i Ante Zirduma, međunarodnu notu mu daju i dvoje autora iz Istre, Ivana Pomazan iz Tinjana i moja malenkost iz Pazina. Priče su bez patetike presjek sredine. Premda neke iskaču, a neke mi baš i ne bi prošle žiriranje, ako sam nešto naučio iz ovog sudjelovanja na Fantastikonu, to je da ukus fanova iz BIH nije identičan našem, kao niti način pisanja. Ipak, gledano u globalu, s obzirom na mogućnosti, zbirka je veliki doseg jedne manifestacije i grupice zaljubljenika predvođenih urednikom almanaha Prometej i ove zbirke.

Seida Beganović u svojoj priči „Skica za stećak“ pokušava izmiješati snove i narodnu predaju, što je dobra ideja, ali tu fali mesa, jer od kostiju samo juha kuha. Senad Duran je uvijek epski raspoložen, pa čak i kada Kulin razgovara o smrtnom času s došljakom sa zvijezda, Liosom, gdje je uzgredna tema Kulinovo odustajanje od bogumilstva. Šteta što je nije malo produžio, jer priča „Rastanak“ ima štofa. Adnadinova „Vučija družina“ je ona prava epska fantastika, koja plijeni idejama, očito nadahnuta na pozitivan način narodnom predajom i gorštačkim duhom Bosne. Djevice su, naravno, uvijek u modi. Kemal Mahmutefendić  je Kulina bana spustio s neba pa u rebra, a takva mu je i priča „Ban Kulin po drugi puta među Bosancima“. Malo uredničkog seciranja ne bi joj falilo, jer je priča niz logičkih i povezanih slika, a ne izložbena galerija. Zoran Oroz je „U potrazi za prisegom Kulina Bana“ izrezao ratnu sliku iz okvira, spašavajući povelju Kulina bana, uz njegovu asistenciju, koja se duhovito premetnula  u njemačke marke, a po smrti i u duhovitu crticu u kojoj ratni zapovjednik glavnog lika, naganja Kulina bana oko peći Zeničke željezare. Simpatično. Mario Radišić je jedan od mojih favorita ove zbirke. Malo piše, ali kada hoće, nastaje priča za gušte. Glasnik  dolazi na Bilino polje neposredno uoči sabora, prenijeti poruku od Boga, koji u trenutku dočarava Kulinu što će se desiti ako ne pogne glavu pred papinim glasnikom, iako ga druge velmože žele ubiti. Slike su dočarane u najboljem duhu toga doba, a završavaju pozitivno. Naravno da izdajica završi kao ukras neutvrđenog zimzelenog drveta, ali tko je to…Preporučam priču „Glasnik“.  Senada Zatagić je mlada nadarena autorica koja Kulina i njegove najvjernije ratnike pretvara u čuvare Bosne, koji se pojavljuju na bojištima, kada je budućnost neizvjesna i naglo nestaju kako su se i pojavili. Šteta što je priča prekratka,u dužoj verziji bi zablještala, ovako samo sjaji. Ali nadamo se da „Kulinov kraj“ nije kraj. Anto Zirdum je vjeran svom poznatom pisanju. Crtica iz povijesti poznatog mu lika protkana detaljem koji plijeni u spoju s Kulinom. Bolesni dječak je dobar detalj koji plijeni pažnju,a služi da istakne Banovu dobrohotnost. Standard starog pisca, a koji zna da može više i bolje, bez obzira koliko je priča „Čudotvorni lijek bana Kulina“ dobra. Ivana Pomazan je trebala biti isto u Zenici, ali posao je posao. Njena priča „Tihana“ je smještena u današnje doba i malo u čudnom kontekstu, na groblju, gdje duh Kulina bana susreće novu dušu koja je nesvjesna svoje smrti a usto je i čuvarica tog istog groblja. Priča s duhom. Za svoju priču „Dug za dug“ mogu samo reći da je ideja vodilja paralelna povijest u vezama Bogumila i Templara, temeljena na djelomičnoj istini. I da ne ispadnem neskroman, za ovaj osvrt na zbirku, prenijeti ću ono što je za moju priču na blogu napisao Davor Šišović – Šiška: „Grdinić u svojoj priči, u mračnoj fantasy atmosferi u kojoj se aristokratski ponos vladara i vitezova isprepliće  sa strahom i obzirom prema proročanstvima i vidovnjaštvu odabranih posvećenika, dočarava doba pregovora između Kulina bana i izaslanika templarskog reda o deklarativnom odustajanju od bogumilstva.“ Toliko o njoj.

Sve u svemu, zbirka je malena, ali ima za svakoga ponešto, ovisno što  tko voli čitati, a i to je dobro napisano. Obistinilo se ponovo ovom zbirkom za esefičare: „Za Kulina bana i dobrijeh dana“. Bosna is a rolling stone.

Nakon svega, veliko hvala Adnadinu Jašareviću i njegovoj supruzi koja ima razumijevanja za njegova zadovoljstva (znam ja, kako je to).