”Drevna svetla” Aldžernona Blekvuda – mistične priče o Prirodi

Kao deveta knjiga popularne edicije „Poetika strave“ izdavačke kuće Orfelin, nedavno je objavljena zbirka priča Drevna svetla jednog od najplodnijih engleskih pisaca priča o duhovima Aldžernona Blekvuda.

Knjigu čini osam priča koje do sada nikada nisu prevedene na srpski jezik, a koje povezuje opsesivna Blekvudova tema – Priroda. Pored naslovne priče „Drevna svetla“, tu su još: „Vuk koji trči“, „Dolina zveri“, „Vilinska staza“, „Izgubljena dolina“, „Stanarka“, „Raskoš snega“ i „Žrtva“. Priče je preveo Sava Kuzmanović.

Kako  u pogovoru ovom izdanju navodi priređivač dr Dejan Ognjanović, Aldžernon Blekvud je utemeljio dobar deo svog opusa na neopisivoj sivoj zoni između božanskog i demonskog, odbijajući konvencionalne religiozne predstave (a pre svega iz dominantnog hrišćanstva) i tragajući, umesto toga, za sopstvenom idejom božanskog.

Svojim lutanjima širom sveta, od Kanade preko Egipta do Kavkaza, a sa posebnim zadržavanjem u naročito mu omiljenim švajcarskim Alpima, dospeo je, tako, do panteističkog misticizma Prirode kao svoje lične, neoficijelne i neinstitucionalizovane, ali duboko proživljene i time ništa manje svete religije. Tajna strahopoštovanja, ubijena dogmom i institucijom Crkve sa svim njenim aktivnostima što slobodu gaze i uništavaju duh, vaskrsnuta je, za njega, u netaknutoj, praiskonskoj Prirodi.

U svojoj autobiografiji, Blekvud je pisao: „Snažan osećaj jedinstva s Prirodom bila je vladalačka, kraljevska čarolija koja je nadvladavala sve druge, pa čak ni nagoveštaj komedije nije mogao da umanji njenu stvarnost. Njeno religiozno poreklo javlja se, može biti, u činjenici da sam ponekad, tokom njenog najsnažnijeg ispoljavanja, bio potaknut žudnjom da napustim praktični, utilitarni svet kojeg sam se gnušao i da postanem – monah!“ Priroda je, za Blekvuda, bila Hram, a život ispunjen poštovanjem prema njoj – jedna velika, neprekidna Ceremonija. Kroz njenu prividnu nepokretnost, piše on u priči „Inicijacija“ (1916), „uzdizala se moć, moć koja nema imena, moć što se negde u temeljima skriva – temeljima koji su nepromenjivi, nevidljivi, večno trajni.“

Priče su preveli Sava Stamenković i Dejan Ognjanović. Za ilustracije i dizajn izdanja zaslužna je grafička dizajnerka Tijana Jevtić.

 

O PRIČAMA:

Drevna svetla

Geodetski službenik dospe u  šumarak koji se odupire njegovim mernim instrumentima, a iza drveća koje stalno menja mesta i u prostoru u kojem strane sveta počinju da gube značaj kao da vrebaju neki entiteti stariji od čoveka…

Vuk koji trči

Lovac dospe u pustu uvalu usred šume gde oseti da ga neko ili nešto po vascelu noć posmatra i prati. Jedan vuk počinje čudno da se ponaša, kao da nije obična divlja životinja već nešto više…

Dolina zveri

Lovac prati džinovskog losa u legendarnu „Dolinu zveri“ – tamo gde hrišćanski bog nema šta da traži jer tu vlada indijansko božanstvo prirode, Ištot. Da li će lovac naučiti da poštuje drevne bogove pre nego što se zveri ostrve na njega?

Vilinska staza

Mladi čovek dolazi u veliki, organizovani lov u pustarama engleskog vresišta, gde ga zaintrigira činjenica da na vratima svake seljačke kuće stoji krst, ali ga privuče i legenda o „Vilinskoj stazi“ kojom se, kroz pustaru, kreću ljudske i neljudske duše. Najveća je, pak, privlačnost prema devojci čija je majka davno već nestala na pomenutoj stazi, a čije dozivanje sada oboje počinju da osećaju.

Izgubljena dolina

Dva brata blizanca žive u harmoniji, kao jedan um, sve dok se u francuskim Alpima ne zaljube obojica u istu devojku. Ubeđeni su da to neminovno vodi u smrt barem jednog od njih, kako bi drugi živeo srećan (slično kao u filmu Dead Ringers, 1988), ali ko će od njih prvi dospeti u „Izgubljenu dolinu“ gde obitavaju duše samoubica?

Stanarka

Kasno noću, u Alpima, čovek jedva pronađe slobodnu sobu za prenoćiti u jednoj gostionici – ali naprasno počne da u njoj oseća neodređeno jezivo prisustvo. Usledi sjajan kontrast između klaustrofobije i strave nepreglednih otvorenih prostora.

Raskoš snega

Tajanstvena hladna zavodnica odvlači protagonistu iz sveta ljudske zajednice daleko, daleko među snežne planinske vrhove gde vreba slatka, neosetna smrt u snegu. Hoće li on uspeti da se otrgne njenim čarima i raskoši snega?

Žrtva

Suicidno nastrojen čovek u francuskim Alpima prihvati da se pridruži dvojici neobičnih neznanaca u ekspediciji sa ciljem osvajanja neosvojivog vrha. Ali, čini se da oni imaju neke druge namere, nimalo ovozemaljske, a ove su možda povezane sa opaskom koju je uzgred čuo, o tome kako neki neimenovani „Oni sada prolaze vrlo blizu zemlji…“