Danijel Šah ZOV TAME (2006)

ZOV TAME (drugi dio trilogije “Trokut života”), Danijel Šah

(Vlastita naklada, Zagreb, 2006)

 

Piše: Davor Šišović

Roman Danijela Šaha “Zov tame” drugo je prozno djelo ovog autora, koje se tematski, žanrovski i stilski naslanja na sadržaj njegovog prvog romana “Crni zid” (2004.). Dok je u prvom romanu kombinirajući žanrove apokaliptične znanstvene fantastike i “dark fantasyja” opisao sraz humanog i nadnaravnog u nadolazećoj Apokalipsi i nastojanjima njenog osujećenja, drugi Šahov roman žanrovski je čvršći i određeniji. “Zov tame” je postapokaliptični roman s elementima distopije, žanra koji vuče sjajnu tradiciju još od Vernea, Zamjatina, Huxleya, i naravno Orwella, ali neumorno opstaje i u današnjici, služeći kao izazovan i neiscrpan obrazac za autorsko poigravanje mogućnostima što ih pruža vječna tema borbe dobra i zla. Dakle, apokaliptična borba začeta u “Crnom zidu”, u “Zovu tame” je tek davno sjećanje porobljenog čovječanstva, nada da će ljudska zajednica u borbi protiv zla izboriti pobjedu u ovom drugom romanu potisnuta je na rubove svijesti preživjelih članova ljudske zajednice. Njihova najveća briga više nije kako se osloboditi, jer totalitarni režim svoju nesavladivost osigurava spregom visokosofisticirane tehnologije i nadnaravnih sila, već kako u neljudskim uvjetima ropskoga života očuvati humanost i ljudsko dostojanstvo, a to je iskonsko i temeljno pitanje znanstvene fantastike kao umjetničke književnosti.

U središtu autorove pozornosti su razdvojene obitelji: roditelji su asimilirani u infrastrukturu totalitarnog režima, dok su djeca s prividom slobode ostavljena u procesu “uzgajanja” do dobi kad će režimu moći poslužiti bilo dobrovoljno, postajući podanicima čija se odanost osigurava privilegijama, bilo silom, kao objekt za zadovoljavanje potreba genetski modificiranim “vojnicima” odnosno čuvarima režima, ili, što je najveća degradacija, kao “energetska hrana” režimskim postrojenjima. Iz takvog zapleta, naizgled bezizlaznog za likove koji nemaju nikakve moći otpora osim vlastite ljudskosti i ljubavi, jedini mogući izlaz biva pobuna, no takva pobuna u kojoj je moralni imperativ poštivanje ljudskosti i božjih zakona, pri čemu su unutrašnje dvojbe likova dramatičnije nego otvorena borba s neprijateljem. Takve karakterizacije likova i njihovih odnosa u dinamičnoj fabuli romana počesto bude biblijske asocijacije, koje su u znanstvenoj fantastici, kada se koriste na ovakav način, još upečatljivije nego u “mainstream” književnosti. Roman “Zov tame” Danijela Šaha nedvojbeno zaslužuje preporuku budući da unosi mnogo tematskih novina u hrvatsku znanstvenu fantastiku, a uspjelom kombinacijom žanra i subtematskih konotacija značajan je prinos i ukupnoj produkciji nove hrvatske književnosti.