AMOR DEI (treći dio trilogije “Trokut života”), Danijel Šah
(Vlastita naklada, Zagreb, 2007)
Piše: Davor Šišović
U ovome romanu odmah u početku pozicije su ogoljene do krajnosti: zna se tko i kako napada, zna se tko se i kako brani. Zna se, također, da slijedi posljednja i konačna borba, jer Sotona napada posljednju opstalu ljudsku enklavu na zemaljskoj kugli. U nevjerojatno dramatičnom raspletu ovog romana, ciljevi napada se sužavaju: žrtvom postaje posljednja preživjela obitelj na planetu, a krajnja točka otpora sabijena je u posljednjem preživjelom ljudskom biću.
I uopće nema dvojbe kakav će biti ishod sukoba (da je drukčije, ne bi trebao roman jer bi sve stalo u kratku priču), no pitanje «zašto baš tako» ipak se na kraju svega nameće. Jer nekako nije jasno: uza sve znanje, uza sve pouke izvučene iz katastrofa izazvanih zloporabom toga znanja, uza svu vjeru i nadu, koje su utoliko snažnije rasle što su ljudima kao protagonistima ova tri romana zakazivali drugi obrambeni resursi, čak i uz stečenu, naučenu i u cijeloj zajednici itekako iskorištenu vještinu korištenja zatomljenih psihičkih, telepatskih i energetskih moći, čovjek kao biološka jedinka i ljudsko društvo kao naslijeđe milijardi godina evolucije padaju kao kula od karata, urušavajući se sve do najkrhkijega svoga izdanka. Kako je onda bio moguć preokret, povratak i konačna pobjeda?
Pri prvom čitanju kraja ovog romana možda ćete kao sladunjavo i patetično doživjeti oživotvorenje Ljubavi kao posljednjeg neuništivog načela, ukoliko je ta Ljubav (kao što već stoljećima sugeriraju stotine mitoloških priča i bajki) čista, bezuvjetna, nevina, neokaljana, dakle djetinja. No, razmislite ponovno: je li se u stvarnoj povijesti čovječanstva isplatilo prolaziti kroz raznolike kalvarije omalovažavajući i obezvrjeđujući ljubav, te (često baš zbog toga) ostajući bez nje, ili bi generacije i generacije naših predaka, sve do nas samih, profitirale priznajući i gurajući preda se ljubav kao temeljni princip? Jer, čemu bitke i pobjede, čemu znanost i otkrića, čemu istraživanja i širenja čovjekovih postojbina, čemu sva umjetnost i duhovnost, ako bez Ljubavi kao gradivnog elementa sve to može biti zbrisano ako se nađe netko dovoljno zao i poduzetan da na sve to nasrne? Zato kažem da iz ove trilogije izvire svjetonazor, a ne samo pouka ili poruka. Živite ljubav, pobijedit ćete i mnogo gore nemani i napasti od ovih što su proharale kroz tri romana Danijela Šaha.