Đorđe Aćimović: KOLEKCIONAR

Ulična rasprodaja knjiga trajala je već celo popodne i mnogi prodavci su se pakovali. Ne preterano zadovoljni, jer berze kao ova nisu privlačile previše pažnje. Veći razlog za odlazak od ostvarene zarade bila je kiša koja je sve jače padala.

Među poslednjima ostao je starac duge sede kose i duge sede brade čiji su brkovi požuteli od previše duvana. Kisnuo je kao i njegove knjige, pritom izgledajući iznenađujuće zadovoljno, čak bolje nego kad bi ga negde sreli suvog. Knjige su imale poseban sjaj, mokre razbacane po trotoaru. Privlačile bi najviše pažnje, čak i da su svi drugi prodavci ostali da čekaju razvedravanje.

Sve su bile iste.Male crne, debele, nalik na Bibliju, ali bez naslova i bez oznaka. Kiša je počela da pljušti, kada se ispred starca pojavio mladić. Visok, ali mršav, crn, ali neugledan, velikih šaka, ali sitnog glasa.

 – Koliko tražite za ovu knjigu – pokaza na jednu određenu u gomili.

 – Knjigu ti poklanjam, sinko – odgovorio je starac kroz suze koje se nisu videle, jer je kiša klizila niz naborane obraze.

 – Ti si moja poslednja mušterija, takav je red.

Pogled pun zahvalnosti mladić je uputio ka starim očima, jer je i sam znao da bi zvuk njegovog glasa umanjio osećanje ozbiljnosti.

Okrenuo se i otišao bez reči.

Soba u koju je mladić ušao bila je pretrpana knjigama. Knjige raznih autora, tema i naslova, gomile i gomile tuđih priča bile su razbacane svuda po sobi. Neke gomile dosezale su do plafona. Jedna je prekrivala polovinu prozora. U sobi su bile tri police krcate knjigama. Krevet je bio najmanje zauzet.

Mladić je skinuo mokar kaput i okačio ga da se cedi. Došunjao se do kreveta i legao. Otvorio je malu crnu knjigu koju je kupio na ulici.

Prva stranica bila je prazna. Kako ju je okrenuo pala je velika crvena knjiga sa stolice pored kreveta. Nestala je u obliku prašine.

Mladić je okretao jednu po jednu praznu belu stranicu a knjige iz njegove kolekcije nestajale su jedna po jedna.

Jutarnje sunce provlačilo se kroz oblake zrak po zrak. Jedan je padao kroz prozor u praznu sobu u kojoj su stajale tri prazne police, crni kaput na vratima, stolica, bela knjiga i krevet. Na krevetu je ležao mladić sa malom debelom crnom knjigom u rukama. Okrenuo je i poslednju praznu belu stranicu. Nestala je i bela knjiga. Poslednja iz kolekcije. Mladić je zaklopio korice spustio knjigu pored jastuka i zaspao.

Sanjao je starca koji mu je poklonio knjigu.

Starac se tog dana više nije probudio.

Pala je bila noć kada je mladić otvorio oči. Ustao je iz kreveta. Protegao se. Seo je na stolicu pored prozora. Uzeo je svoju jedinu knjigu. Malu crnu bez naslova.

Prelistao je. Bila je odštampana sitnim crnim slovim od početka do kraja.

Ostalo je samo da je pročita.