Neretko
srećem Vasilja Petrovića, ali kad god se vidimo, slatko se ispričamo:
„Kako
ste, čika Vaso?’’
„Odlično,
draga moja, odlično. Kao i naša država.’’ Odgovarao bi obično čika
Vasa, uz širok osmeh. Poljubio bi me u obraz i nastavio: „A država
propada…’’, osmehnuo bi se još jednom i odlazio u svakodnevnu šenju.