![]() |
|||
|
INTERVJUI Intervju sa Metodijem Manevim (Intervju objavljen u Eckermann-u) TL:
Prvi put sa knjigom? MM:
Odavno, još nisam išao u školu. Moj stariji brat i sestra su doneli
neku knjigu, zvala se " Čuk i Gek" nekog ruskog autora, pročitao
sam je za nekoliko dana. Od tada sam postao zarobljenik knjige. TL:
Osećaj prvog objavljivanja? MM:
Gubljenje nevinosti, prvi porođaj. Objavio sam posle toga još dvadesetak
knjiga, to se nikad više nije ponovilo. TL:
Za ili protiv nagrada? MM:
Da, ali ako nisu nameštene. Ali, recite mi, ima li takvih?! TL:
Društvena angovanost pisca? MM:
Da, on je deo društva, od deli sudbinu svih prokletnika i obespravljenih,
normalno je da se angažuje, da svoje pero nasoci protiv secikesa i
lopova. Sve dok ne uništi samog sebe. TL:
Cenzura i autocenzura? MM:
Autocenzura, apsolutno. Sve ostalo je glupost, govna. TL:
Naj knjiga? MM:
Za sva vremena- Tolstojela Ana Karenjina, sve ostalo je bledi otsjaj uspešnosti. TL:
Da ste Šeherzada šta bi se sa Vama dogodilo 1002. noći? MM:
Kao i uvek ništa. Tačnije nadaću se lepom i poštenom svetu, sačekaće
me 1002. noć u kojoj će me i dalje politički proganjati. Znači - sve
po starom = ništa. TL:
Sekularizam, kapitalizam, komunizam, globalizam ili kozmopolitizam? MM:
Ništa, ništa, ništa. Ima li neke druge mogućnosti osim - ništa? TL:
Šta za Vas predstavlja pionirska zakletva? MM:
Isto što i moja prva zakletva pred knjigom da ću njome promeniti svet. I
jedno i drugo je bilo zabluda. Vetar i magla. Pičkin dim. Jebena
samoizmama. Jebeno prokletstvo. TL:
Dopunjavate Božanstvenu komediju. Koga u pakao, koga u raj? MM:
Raj više ne postoji. Sve danas je pakao, ali je ipak malen da primi sve
one koji zaslužuju da se nađu tamo. Trebamo sagraditi još jedan. Posle
toga ću napisati ko će gde. TL:
Najveći pesnik svih MM:
Jesenjin. Zato što je bio nesrećnik i znao od svoje boli da napravi uzvišenu
poeziju. Ima i drugih, ali on je drugo sazvežđe. Tu negde je E.A. Po,
ali ipak manje. TL:
Opravdavate li Vertera? MM:
Da. Ali gde je on da mene opravda. U mom zadnjem romanu učinio sam isto
što i on, samo što sam ja samom sebi odredio tu sudbinu, a ne neki drugi
(autor). Ja sam i autor i Verter. I ajd' kažite mi ko će mene opravdati. TL:
Postmoderna ili fantom postmoderne? MM:
Ipak, fantom postmoderne. I ostaće na tome. TL:
Verujete li u prokletstvo pisanja? MM:
Da. I to proklestvo prati me celog života, uvek i svuda. I može li
pisanje biti nešto drugo osim prokletstvo? Je l' bilo nekog velikog
pesnika koji nije bio proklet? TL:
Šta je stvarni razlog Hasanaginicinog odbijanja posete ranjenom mužu? MM:
A je l' vi znate što je stvarni razlog što magareci rep ima 77.777 dlačica?
To znači da nemam pojma. TL:
Ko je najveći lik kog je svetska literatura ikada dala? MM:
Ana Karenjina i (Tolstoja) i Grigorije Melehov (Sholohova), ma koliko to
izgleda staromodno. TL:
Pristajete li na svoju smrt (po Bartu)? MM:
Već sam pristao, ali ne po Bartu, već po želji mojih književnih
junaka. Oni su izašli iz mojih knjiga i u zadnjem mom romanu "Vreme
samrtne ljubavi" osudili me na smrt samozapaljivanjem, što znači
prinudili me da se saglasim. Jel tu ima neke relacije za Bartom ili ne? TL:
Sreli su se Euripid, Molijer, Ibzen i Becket. Šta pričaju? MM:
EURIPID: Zajebao sam stvr MOLIJER:
Zajebao sam stvar. IBZEN:
Zajebao sam stvar. BECKET:
Zajebao sam stvar. EPILOG SVI:
Zajebali smo stvar. P.S.
autora: Nemojte
pisati drame da ne bi i vi zajebali stvar. Nemojte posle reći da vam niko
nije rekao i da vam je kriva Drina ili politika što ste se zajebali. TL:
Književni klanovi - avet ili nužnost? MM:
Aveti nužnosti. I te kakvi!!! TL:
Prihvatate li negativnu kritiku? MM:
Ako je neko napiše, što je važno da li je prihvatam ili ne? Ona je već
napisana. TL:
U kom delu dana najčešće pišete? MM:
Posle ponoći do ranog jutra. Naročito zimi. TL:
Kome biste oduzeli Nobelovu nagradu za književnost? MM:
Ginteru Grasu, naravno. I Čerčilu. Svaka čast za ono što je učinio za
čovečanstvo i mir, ali ovo je književnost, ne politika. Kakve veze ima
on (Čerčil) sa književnošću?! TL:
Vi ste Eckerman, pa šta pitate Getea? |
|
Kontakt |
|
|
© 1999 - 2007 Tamara Lujak |
|||