AFORIZMI


"Nećeš vala. Ja sam je izmislio", reče Bog Tesli i uze mu Nobelovu nagradu.

Aforizam nagrađen od strane Kraljevskog književnog kluba Karađorđević (2006)


Ako nemaš mira u kući, nemaš mira u duši. I obrnuto.

Ako drugi prvi ne mogu da se sklone, zašto bih ja?

Ako dovoljno vrediš sreća će ti doći sama.

Biti sam je bolje nego biti jedini.

Biti pametan je isto što i biti glup, samo sa druge strane.

Biti iskren znači lagati što manje.

Biće mi žao kad odem, jer svega ovoga neće biti – laži, prevare, bezakonja...

Blagostanje postoji samo u rečniku.

Bogat je onaj koji troši tvoje vreme.

Bolje je imati i izgubiti, ma koliko to bolelo, nego nemati nikad.

Budi glup kad treba, ali pametan uvek.

Velika dela se rađaju iz bola. Trenutnog ili trajnog.

Da biste dostigli one koji su ispred vas, morate da ih preteknete.

Da biste bili zadovoljni sobom morate da radite, a da biste mogli da radite morate biti zadovoljni sobom.

Da biste bili zadovoljni sobom morate da radite, a da biste mogli da radite morate biti zadovoljni sobom.

Da li je život kratak ili se isuviše brzo odvija?

Does it matter whose God is it, as long as He is giving us the answers?

Dajem koliko mogu, a svako uzima koliko mu treba.             

Deca ne pamte batine: kakva zabluda.

Dobri pisci - loši karakteri.            

Dobrota šalje ljude u okove.

Dobro pazite koga kujete u zvezde, jer – postoje i zvezde padalice.

Doći će i naše vreme. A tada ćete i vi depilirati noge!

Žena ima hiljadu osmeha al’ za voljenog čoveka samo jedan.

Živeti i zaboraviti.

Život je kao tobogan. Uvek tražiš nove izazove.

Život je san mrtvih.          

Žudi za stvarima koje se ne vide: dobrim mužem, toplim domom i mirnim životom.

I kad malo bolje pogledate, blagosloveni smo dva puta u životu: jednom kad se rodimo, i jednom kad – umremo.

I najbolji će vam sesti za vrat, samo ako im dozvolite.

Izuzetci postoje da bismo ih voleli.             

Imam kratku pamet, a dugačak jezik. Zato stalno samu sebe spoplicem.

Istina je samo drugi oblik laži.

 Ja nisam dobra. Ali pokušavam to da budem.

Ja sam zrno u pesku kosmosa.

Ja sam kao pravda: spora, ali dostižna.

 Ja sam sama sebi - previše!

Kad prestanem da cvrkućem, tad počinjem da razmišljam.  

Kada je priča spremna, ona jednostavno dopre do vas ne birajući ni mesto, ni vreme, ni priliku.

Kapljica nesreće uništava okean sreće.

Koga nema bez njega se mora.

Kradi malo, al' od svakog.

Lepo je nadati se, ali neisplativo.

Ljubav je kao komedija – prvi put kad je odgledate, pomislite da slađe i smešnije nema na svetu. Već posle trećeg gledanja počinje da vam biva dosadno.

Ljubav je kosmos. Mržnja je galaksija. Oproštaj je planeta.

Ljubav je okean u kojem se i najbolji plivači dave.                            

Ljude mrzi.

Mene treba zakonom zabraniti.

Menjam raspoloženje kao nebo oblake.

Moj čovek i jeste ni nije moj. Jeste, jer me voli; nije što ga volim.

Moje je da ti kažem i ukažem. Tvoje je da padneš.

Moji me mnogo vole. Kažu da sam najbolja – dok spavam.

Mršaviću u snu.

Mudrost se ne rađa, ona se stvara.

Na meni je da zagolicam maštu. Na vama je da stvarate dalje.

Na mladima svet ostaje. Teško nama.

Naviku je teško promeniti. Baš kao i čoveka.

Najbolje je ne očekivati ništa; tada stopostotno dobijate.

Najveća umešnost svakog deteta je da kad poraste – ne liči ni na jednog od roditelja.

Najteže je kad i misli stoje. Tada čovek stvarno nije nizašta.

Ne kažnjava se samo zločin.     

Ne traži krivca u sebi, već u drugima. Biće ti lakše.

Ne treba meni mene davati u ruke.

Nema sredine.

Neprijatelji su vam kao prijatelji – oko nekih se vraški morate potruditi, dok vam se drugi sami nametnu.

Nije samo crnina znak žalosti.

Nisam stara kao Vi – ali radim na tome.

Oduvek sam bila uporna. U pogrešnim stvarima!

Ono sam što u meni pobudiš.

Osoba koja preterano veruje ljudima osuđena je na propast.

Ponekad se i smrti treba smejati.

Posle mene – potop. Reče Bog i rasta se s dušom.

Postajemo drski pod uticajem drugih.

Put od čoveka do čoveka je maglovit, put do samoga sebe je – trnovit.

Rodna gruda je kao prva ljubav: čovek je nikad ne zaboravlja i uvek joj se vraća, pa makar i u mislima.

Svako ima svojih prednosti i mana. Ja imam tu sreću da imam više mana nego drugi ljudi.

Svako nosi svoj krst, ali dozvoli mi, Bože, da svoj nosim uzdignute glave.

Svako pitanje je lako pitanje. Ako znaš.

Svet je lep onoliko koliko sam ja luda.

Svi krećemo od nule – na nuli i završavamo.

Svi se mi na kraju odužimo majčici Zemlji time što – umremo.

Sila caruje, novac klade valja.

Smrt je jedini način da postaneš idealan.

Smrt je stanje uma.

Teško vama ako vam se snovi ostvare. Za čim ćete onda žudeti?

Teško je pisati. Тeško je živeti. I voleti, zaboraviti, praštati. Ali je najteže umreti.

Toliko te volim da ti ne opraštam.

Umirem sa svakim danom sa kojim se rađam.

Hrabar je hrabar, jer je dovoljno lud da sve proba.

Čemu sve patnje kad ubiramo plodove smrti?

Čitanje - uslov življenja.

Čovek je rođen da bi patio, da nije ne bi bio čovek.

Čuvaću te, moj anđele čuvaru. Danas je takvo vreme došlo.

Što je sigurno – nesigurno je.

 

Aforizmi i aforističari 6, 2006, Beograd


Biti pametan je isto što i biti glup, samo sa druge strane.

Da biste dostigli one koji su ispred vas, morate da ih preteknete.

Kapljica nesreće uništava okean sreće.

Menjam raspoloženje kao nebo oblake.

 

Dribling duha, 2007, Beograd


Svega ovoga ne bi bilo da je Adam otišao pravo u policiju...         

Posle mene – potop. Reče Bog i rasta se s dušom.

„U radu je spas’’, reče Cvrčak i zasvira.

Čuvaću te, moj anđele čuvaru. Danas je takvo vreme došlo.    

Moj mozak radi isključivo noću. Tad, naime, ima više struje.

„Prva stvar koju ću da naučim kad porastem jeste gde se isključuje mozak“, pomisli robot i nastavi da se igra.

„Kad porastem, biću bog“, pomisli Zevs dok se ljuljao u kolevci.

„Ne. Ne želim da padnem. Uprljaću se“, pomislila je pahuljica pre nego što je dotakla tlo.

Vampir je čovek koji pored noktiju pušta i zube.

„Bože, kako sam bled“, reče vampir svom odrazu u ogledalu.

 

Putevi kulture, br. 9, 2007, Kruševac


Ja sam u stvari dobro prikriveni optimista.

Čudan je taj svet knjiga: ma koliko bogat bio, opet je sebičan.

Žene su bezobrazne jer liče na svoje očeve.

Čim otvorim oči ja slažem.

Interesantna stvar: kada čitate dobre i loše priče inspirišu vas one - loše.

Ko pre istini - njegova istina.

Koliko različiti svetovi zbližavaju, toliko i udaljavaju.

Stvarati ne znači i stvoriti.

U okeanu laži niko ne zna da pliva. Svi samo tonu.

Svako je sam kad mu neko treba.

Ne kažnjava se samo zločin. 

A woman can be a very stupid man.

Veliki um umire teško. 

Razlika između mene i tebe je u tome što se ja uvek mogu spustiti na tvoj nivo, ali ti nikada ne možeš dostići moju visinu. 

Naš trag, br. 4, 2006, Velika Plana


 

 

 

 

Početna strana

Biografija

Bibliografija

Priče

Knjige

Intervjui

Ostalo

Linkovi

Kontakt

© 1999 - 2007 Tamara Lujak