![]() |
|||
|
AFORIZMI "Nećeš vala. Ja sam je izmislio", reče Bog Tesli i uze mu Nobelovu nagradu. Aforizam nagrađen od strane Kraljevskog književnog kluba Karađorđević (2006) Ako
nemaš mira u kući, nemaš mira u duši. I obrnuto. Ako
drugi prvi ne mogu da se sklone, zašto bih ja? Ako
dovoljno vrediš sreća će ti doći sama. Biti
sam je bolje nego biti jedini. Biti
pametan je isto što i biti glup, samo sa druge strane. Biti
iskren znači lagati što manje. Biće
mi žao kad odem, jer svega ovoga neće biti – laži, prevare,
bezakonja... Blagostanje
postoji samo u rečniku. Bogat
je onaj koji troši tvoje vreme. Bolje
je imati i izgubiti, ma koliko to bolelo, nego nemati nikad. Budi
glup kad treba, ali pametan uvek. Velika
dela se rađaju iz bola. Trenutnog ili trajnog. Da
biste dostigli one koji su ispred vas, morate da ih preteknete. Da
biste bili zadovoljni sobom morate da radite, a da biste mogli da radite
morate biti zadovoljni sobom. Da
biste bili zadovoljni sobom morate da radite, a da biste mogli da radite
morate biti zadovoljni sobom. Da
li je život kratak ili se isuviše brzo odvija? Does
it matter whose God is it, as long as He is giving us the answers? Dajem
koliko mogu, a svako uzima koliko mu treba.
Deca
ne pamte batine: kakva zabluda. Dobri
pisci - loši karakteri.
Dobrota
šalje ljude u okove. Dobro
pazite koga kujete u zvezde, jer – postoje i zvezde padalice. Doći
će i naše vreme. A tada ćete i vi depilirati noge! Žena
ima hiljadu osmeha al’ za voljenog čoveka samo jedan. Živeti
i zaboraviti. Život
je kao tobogan. Uvek tražiš nove izazove. Život
je san mrtvih.
Žudi
za stvarima koje se ne vide: dobrim mužem, toplim domom i mirnim životom.
I
kad malo bolje pogledate, blagosloveni smo dva puta u životu: jednom kad
se rodimo, i jednom kad – umremo. I
najbolji će vam sesti za vrat, samo ako im dozvolite. Izuzetci
postoje da bismo ih voleli.
Imam
kratku pamet, a dugačak jezik. Zato stalno samu sebe spoplicem. Istina
je samo drugi oblik laži. Ja nisam dobra. Ali pokušavam to da budem. Ja
sam zrno u pesku kosmosa. Ja
sam kao pravda: spora, ali dostižna. Ja sam sama sebi - previše! Kad
prestanem da cvrkućem, tad počinjem da razmišljam. Kada
je priča spremna, ona jednostavno dopre do vas ne birajući ni mesto, ni
vreme, ni priliku. Kapljica
nesreće uništava okean sreće. Koga
nema bez njega se mora. Kradi
malo, al' od svakog. Lepo
je nadati se, ali neisplativo. Ljubav
je kao komedija – prvi put kad je odgledate, pomislite da slađe i
smešnije nema na svetu. Već posle trećeg gledanja počinje da vam biva
dosadno. Ljubav
je kosmos. Mržnja je galaksija. Oproštaj je planeta. Ljubav
je okean u kojem se i najbolji plivači dave.
Ljude
mrzi. Mene
treba zakonom zabraniti. Menjam
raspoloženje kao nebo oblake. Moj
čovek i jeste ni nije moj. Jeste, jer me voli; nije što ga volim. Moje
je da ti kažem i ukažem. Tvoje je da padneš. Moji
me mnogo vole. Kažu da sam najbolja – dok spavam. Mršaviću
u snu. Mudrost
se ne rađa, ona se stvara. Na
meni je da zagolicam maštu. Na vama je da stvarate dalje. Na
mladima svet ostaje. Teško nama. Naviku
je teško promeniti. Baš kao i čoveka. Najbolje
je ne očekivati ništa; tada stopostotno dobijate. Najveća
umešnost svakog deteta je da kad poraste – ne liči ni na jednog od
roditelja. Najteže
je kad i misli stoje. Tada čovek stvarno nije nizašta. Ne
kažnjava se samo zločin.
Ne
traži krivca u sebi, već u drugima. Biće ti lakše. Ne
treba meni mene davati u ruke. Nema
sredine. Neprijatelji
su vam kao prijatelji – oko nekih se vraški morate potruditi, dok
vam se drugi sami nametnu. Nije
samo crnina znak žalosti. Nisam
stara kao Vi – ali radim na tome. Oduvek
sam bila uporna. U pogrešnim stvarima! Ono
sam što u meni pobudiš. Osoba
koja preterano veruje ljudima osuđena je na propast. Ponekad
se i smrti treba smejati. Posle
mene – potop. Reče Bog i rasta se s dušom. Postajemo
drski pod uticajem drugih. Put
od čoveka do čoveka je maglovit, put do samoga sebe je – trnovit. Rodna
gruda je kao prva ljubav: čovek je nikad ne zaboravlja i uvek joj se vraća,
pa makar i u mislima. Svako
ima svojih prednosti i mana. Ja imam tu sreću da imam više mana nego
drugi ljudi. Svako
nosi svoj krst, ali dozvoli mi, Bože, da svoj nosim uzdignute glave. Svako
pitanje je lako pitanje. Ako znaš. Svet
je lep onoliko koliko sam ja luda. Svi
krećemo od nule – na nuli i završavamo. Svi
se mi na kraju odužimo majčici Zemlji time što – umremo. Sila
caruje, novac klade valja. Smrt
je jedini način da postaneš idealan. Smrt
je stanje uma. Teško
vama ako vam se snovi ostvare. Za čim ćete onda žudeti? Teško
je pisati. Тeško je živeti. I voleti, zaboraviti, praštati. Ali
je najteže umreti. Toliko
te volim da ti ne opraštam. Umirem
sa svakim danom sa kojim se rađam. Hrabar
je hrabar, jer je dovoljno lud da sve proba. Čemu
sve patnje kad ubiramo plodove smrti? Čitanje
- uslov življenja. Čovek
je rođen da bi patio, da nije ne bi bio čovek. Čuvaću
te, moj anđele čuvaru. Danas je takvo vreme došlo. Aforizmi i aforističari 6, 2006, Beograd Biti
pametan je isto što i biti glup, samo sa druge strane. Da
biste dostigli one koji su ispred vas, morate da ih preteknete. Kapljica
nesreće uništava okean sreće. Menjam
raspoloženje kao nebo oblake. Dribling duha, 2007, Beograd Svega
ovoga ne bi bilo da je Adam otišao pravo u policiju...
Posle
mene – potop. Reče Bog i rasta se s dušom.
„U
radu je spas’’, reče Cvrčak i zasvira. Čuvaću
te, moj anđele čuvaru. Danas je takvo vreme došlo.
Moj
mozak radi isključivo noću. Tad, naime, ima više struje. „Prva
stvar koju ću da naučim kad porastem jeste gde se isključuje
mozak“, pomisli robot i nastavi da se igra. „Kad
porastem, biću bog“, pomisli Zevs dok se ljuljao u kolevci. „Ne.
Ne želim da padnem. Uprljaću se“, pomislila je pahuljica pre nego
što je dotakla tlo. Vampir
je čovek koji pored noktiju pušta i zube. „Bože,
kako sam bled“, reče vampir svom odrazu u ogledalu. Putevi kulture, br. 9, 2007, Kruševac Ja sam u stvari dobro prikriveni optimista. Naš trag, br. 4, 2006, Velika Plana
|
|
Kontakt |
|
|
© 1999 - 2007 Tamara Lujak |
|||