Tamara Lujak - OSTALO

INTERVJUI

VILE I VITEZOVI KOJI SU OPLEMENILI MOJ SVIJET

Intervju vodila: Suzana Mirčić

Naučna fantastika, kratke priče, aforizmi, književni prikazi samo su dio Tamarinog književnog opusa nastalog zapisivanjem snažno preživljenih događaja iz djetinjstva

Snažno proživljeni događaji iz djetinjstva podstakli su Tamaru Lujak da, kako kaže, zapisuje ideje koje su joj se stalno vrzmale po glavi, pa je i iz tih pokušaja vremenom oblikovala prve (ljubavne) priče, potom kriminalistički roman i najzad priče iz domena fantastike s kojima druguje i danas.

- Meni najznačajnija je prva naučnofantastična priča koju sam napisala... Ona je označila moje okretanje svijetu fantastike i opredijelila me za pisanje kratke forme, kaže Tamara.

Kriminlističku priču ste podredili naučnofantastičnoj?

- Moj prvi kriminalistički roman obilovao je grubo skiciranim likovima, loše izvedenim akcijama i još lošijim zapletom. Naravno, time nijesam bila zadovoljna i neprestano sam ga skraćivala sve dok od romana nije ostao samo kostur.

Čudno je da se mlada osoba bavi naučnom fantastikom i pisanjem horora?

- Pripadnik sam mlađe generacije pisaca i kao takva sam odrasla uz filmove "Osmi putnik", "E.T.", "Bliski susret treće vrste", Artura Klarka, Stanislava Lema, Modesti Blejz, Fantoma... Svi oni su se nekako pomiješali i savršeno uklopili u svijet bajki koje su obojile moje djetinjstvo. Jedna od rijetkih priča koju pamtim iz osnovne škole je "Bunar u tamnoj šumi", Filipa Davida. Snaga te fantastične priče je probudila u meni obavezu da to djelo slijedim, i sve moje misli su se okrenule ka stvaranju sličnih svjetova, pa su otuda, možda, ponajviše prisutni žeđ i glad za hororom i naučnom fantastikom...

Jesu li Vaši vitezovi, patuljci i vile, metafora za likove iz stvarnog života ili su sjećanja na dječija maštanja?

- Mnogi su likovi građeni po uzoru na osobe koje poznajem, neke su situacije direktno prenijete na papir, ali su svi obojeni sjećanjima na likove iz domaće i svjetske narodne književnosti koje sam najviše voljela. Taj spoj možda i nije toliko neobičan, i čini mi se da daje dozu uvjerljivosti pričama. Stvarnost i mašta se prepliću i omogućavaju da se na trenutak "izmjestim" i zaboravim na probleme i, naravno, zabrinem nad sudbinom fantastičnih junaka koji su, iako izmišljeni, toliko prisni i stvarni.

Priče imaju i etnološki karakter i prilagođene su svim uzrastima...

- Čitanjem etnološke građe, uživanjem u mitovima i religijama brojnih naroda rađaju se ideje za priče. One su plod pročitanog i doživljenog. Pokušaj da se stvori svijet uz koji bih voljela da sam odrasla. Način da se priđe čitaocu na neki nov, možda još nedovoljno oproban način, barem što se tiče domaćih pisaca. Toliko ima divnih i neotkrivenih bića i svjetova u domaćem folkloru da je grehota ne posvetiti im pažnju, pretvoriti ih u priču, pokloniti ih čitaocima.

Ko su najzanimljiviji čitaoci?

- Mlad svijet, ozbiljniji čitaoci, kolege pisci, ali i drugi umjetnici. Svi oni koji vole da druguju s knjigom i komentarišu pročitano. Iz tih i takvih, katkad i žučnih, razgovora rađaju se sjajne ideje za nove priče... Kada je u ''Politikinom zabavniku'' objavljena moja priča "Muke Tantalove", jedan prijatelj je priznao da se rasplakao dok je čitao priču. To mi je najupečatljivija i najdraža reakcija.

Njegujete kratku formu. Šta je sa romanom?

- Ukoliko bih ikad smogla snage za dužu formu, vjerovatno bi ona bila iz domena fantastike. Granice koje taj svijet nudi gotovo da ne postoje, stoga bi možda bilo najlakše okušati se s romanom na tom polju. Međutim, ljubav prema kratkoj formi je još toliko jaka da se nijesam odlučila za pisanje obimnijeg djela.

Šta čitate?

- Djela klasičnih pisaca, ali prevagu, ipak, odnose fantastiksa, stručna literatura iz oblasti arheologije, etnologije, astronomije, domaće i strane studije o mitovima i religijama, maksime, aforizmi... Poslednjih godina, uglavnom, kupujem zbirke priča kako domaćih, tako i stranih pisaca. To je najbolji način da se upoznam s kulturnom baštinom jedne zemlje i najlakši način da pronađem omiljenog mađarskog, bugarskog, litvanskog, izraelskog, japanskog... pisca.

Kako je nastala "Vilina planina"?

- Priče su nastale iz želje za literarnom obradom domaćeg folklora, ali i iz želje da se pojedini mitovi prodube i prošire. Naravno, i iz želje da maštom proširim pojedine svjetove ili sliku bića koje je stvorio naš narod. Sama zbirka je nastala sasvim slučajno iz "prepoznavanja" istih tema i motiva u pričama. Ukupno ih ima jedanaest i gotovo svaka obrađuje po jedan mit iz "Srpskog mitološkog rečnika". Pojedine priče donose nova bića na svijet, poput karak roda (sličnih patuljcima), druge daju odgovor na pitanja kako je ruža vjetrova dobila ime, neke se bave prijateljstvom između zmajeva, divova i patuljaka; zečeva i lisica; ljudi i sirena...

Ko su "vile i zmajevi koji žive pored nas"?

- To su vile i vitezovi-zmajevi koji su oplemenili moj svijet. To su moji prijatelji, poznanici, stranci koji su, riječju ili djelom, ostavili dubok utisak na mene.

Pišete i aforizme. Poklonite jedan našim čitaocima...

- Obogaćujte se mijenjanjem.

Planirate li promociju kniiga u Crnoj Gori?

- Bilo je planova da se pripremi promocija u Risnu, jednom od gradova s bogatom istorijom (radnja pojedinih priča iz zbirke "Vilina planina" smještena je u Bokokotorski zaliv), ali je knjiga u međuvremenu rasprodata, tako da se odustalo od plana. Inače, u ovoj zbirci dajem bajkovit odgovor na pitanja zašto Peraštani vjeruju da u pravom uglu sjedi đavo, ali i kako je nastalo ostrvo Gospa od Škrpjela...

Kontakt