Danas na sajmu promocija zbirke "F-Book"
- Details
- Created on Saturday, 31 October 2009 11:31
Danas će se na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu održati promocija i potpisivanje zbirke priča Biljane Kosmogine "F-Book". Promocija je zakazana za 17 časova, a biće održana na štandu izdavačke kuće "Rende" (štand 1323).
Iako se Kosmogina u medijima često naziva queer kraljicom beogradske književne scene, ona ne krije naklonost i fantastičkoj književnosti, a više priča zastupljenih u zbirci "F-Book" sadrži elemente upravo tog žanra.
U intervjuu datom za hrvatski web magazin Kulturpunkt, na pitanje kako ocenjuje književnu scenu u Srbiji, Kosmogina kaže:
"Pošto je književni mainstream u Srbiji na nivou komercijalnog haosa, između tabloidne revijalnosti, crne hronike i patetike, tržište je preplavljeno, iako je čitalačka publika malobrojna, a kupovna moć slaba. Stoga ću se zadržati na SF sceni.
SF je dugo bio na margini književnosti, međutim, zadnjih godina doživljava ekspanziju, što me raduje. Izdavačke kuće sve više, uz strane prevode, objavljuju i renomirane domaće, kao i manje poznate autore. Među značajnim imenima su: Ilija Bakić, Goran Skrobonja, Oto Oltvanji, Ivan Nešić, Radmilo Anđelković, te najplodniji i najprevođeniji Zoran Živković, ali bitan doprinos daju i autorke poput Tamare Lujak. Osim samostalnih izdanja, sve više je dobrih koautorskih zbirki kao što je ovogodišnja Beli šum – antologija priča o televiziji, čiji je priređivač Goran Skrobonja, a izdavač Paladin, gde je uvršćena plejada odličnih autora. Takođe mi se vrlo dopala zbirka priča Fotofobija mladog pisca Marka Piševa, u izdanju Trećeg trga, mada je ona u domenu horror-a.
Interesantno je da su poklonici SF žanra istrajni, vredni i da ga unapređuju višestruko, kroz razne forme, kao pisci priča i romana, ali i kao vrsni esejisti, urednici zbirki i časopisa, priređivači antologija, organizatori manifestacija ili izdavači fanzina i stripova, tako da daju svestranu podršku SF-u, fantastici i hororu. Ovu žanrovsku miksturu doživljavam kao produkt iste kuhinje i ne baveći se determinantama i kategorizacijom, sve podvodim pod fiction, odnosno spekulativnu fikciju, ma kako to blasfemično zvučalo strogim žanrovskim čistuncima.
Beogradski festival fantastike Beokon je dobio na ekskluzivnosti jer nudi ozbiljan filmski, teorijski, književni i zabavni pristup, kao i mnogobrojnu publiku. Web sajtovi kao što su: Art-anima, Znak sagite, Photon Tide i Lazar Komarčić, takođe verodostojno zastupaju fikciju i SF te ih toplo preporučujem.
Posvećenost tom žanru je adiktivna ideologija bazirana na kreativnoj imaginaciji, ali protiv te strasti, ili tog virusa - nema leka. Žanrovske eksperte i fanove doživljavam kao veliku decu i vesele frikove, među koje i sama spadam.
Primećujem da bi u tom žanru moglo biti više žena - autorki i više seksualne tematike, ali evo, osim F book-a, u srpskim knjižarama se može naći i koautorska erotska SF zbirka priča Ugrizi strasti, tako da polako dolazi do ravnoteže. Erotika i fantastika kreću u ofanzivni proboj na književnoj sceni, ruku pod ruku, ili zagrljeni."
Sekundarna literatura (dakle ono što se svrstava u prikaze, kritike, oglede i eseje) u naučnoj fantastici retka je pojava na ovdašnjim prostorima pa je, stoga, objavljivanje knjige „Okvir i retrospektiva: eseji, ogledi, prikazi“ Normana Spinrada ravno kulturnoj senzaciji. Domaći izdavači jesu voljni da objave žanrovsko delo (pre svega roman) ali im ne pada na pamet da štampaju knjige koje se bave teorijom žanra odnosno koje promišljaju njegove dosadašnje (ne)uspehe jer takve knjige teško da će imati više od šačice kupaca-čitalaca a to nikako neće pokriti ni troškove proizvodnje knjige; misterija „Okvira...“ razjašnjava se kada zainteresovani čitalac otkrije da iza „Everest medija“ stoji Boban Knežević, jedan od najagilnijih promotera i izdavača naučne fantastike u proteklih 30-tak godina sa ovih prostora. „Okvir i retrospektiva“ je konkretan primer paradoksa naučne fantastike: ona važi za popularan žanr koji se rado ’konzumira’ ali gotovo da ne postoji čitalac voljan da uloži napore u dublje otkrivanje tajni štiva koje (navodno) voli. Pomenuti paradoks (a tako je i - gle čuda - ime biblioteke u kojoj je „Okvir...“ objavljen) nije lokalni specijalitet već je šira pojava koju konstatuje i Spinrad. On zaključuje da publika u naučnoj fantastici voli da čita plitke i pitke sadržaje zato što joj se takve knjige naturaju od strane izdavačkih kuća i medija koje oni plaćaju; želeći da izbegnu bilo kakav poslovni rizik izdavači potenciraju objavljivanje dela koja ’troše’ oprobane šablone (u najjednostavnijem obliku) dok seriozna naučna fantastika biva potisnuta u drugi plan. 
Ilija Bakić zauzima posebno mesto, kako u neoavangardi (signalizmu), tako i u srpskoj literaturi u celini. Autor je brojnih pesničkih i proznih knjiga, zbornika i antologija žanrovske SF literature, dobitnik značajnih nagrada i saradnik, kao esejista i tumač književnih dela, u najrelevantnijim listovima, časopisima i internet portalima naše kulture.
„Egipatskim sveštenicima i alhemičarima bila je poznata njegova tajna. ’Ka’ znači ’vetar kostiju’. Kosti sadrže seme duše, iz njih je magijskim putem – iz genetskog materijala, kako bi rekli danas – moguće oživeti svako biće koje je ikad hodilo Zemljom. Mumifikacija je samo način da se taj materijal sačuva. Ali, to je tek uzgredni proizvod, jer je iz leša već prethodno ekstrahovano ’seme semena’, ono što ne podleže vremenu i njegovim razornim strujama. Otuda su drevni čarobnjaci – sada već rizikujem da me smatrate ludim – bili u stanju da magijom stvaraju ili oživljavaju zmajeve i da ih, u izvesnoj meri, drže pod kontrolom; ovo drugo je bilo daleko teže od prvog, i stvari bi zato u realnosti često izmicale iz njihovih ruku.“