Slobodan Vukanović

NAŠE JA, NJEGOVO JE

 

Umrije prorok Teovan.

Nije umro no se pretvorio u ticu da nam proriče sudbinu,
da nam proriče vrijeme, da sa  njim plašimo djecu.  Sluša nas noću
dok šapućemo. Prijeti nam da vjerujemo u njega. Vampirima zapovijeda.
Kad će i u koje vrijeme započeti svoj skup.

Spava mu duša u gušteru,  bježimo i od leptira.
Hiljadu godina putuje Teovan. Mijenja tijela, stvara nove duše, istine, laži.
Čujemo njegov glas, mi nijemi, bezglasni. Naše JA, njegovo je.

Samostvaranje Teovana traje.

/* */