Ratko R. Radunović

POSTANJE 38:9

[1] [2] [3]

                                                        Za emotivnu Tutiku. 
"Nemoj da si depresivna ako te Pluton i Šilja ne gotive.
To je prirodno. Oni su psi."
Mjau.

Zakoračio sam na mjesto zločina, fokusiranim pogledom tragajući za flekama po podu, istovremeno se trudeći da uspješno ignorišem teatralno zabezeknute goste jalovog hotela, neku vrstu ljudi pretežno, jadnike svakako, većinom u flekavoj noćnoj preobuci i dozlaboga pospane, no ipak i njih obuhvativši u onom standardnom preliminarnom kadru, a naročito korpulentnog momka sa djetinjim, mongoloidnim, crtama lica koji mi se činio najprisebnijim od svih u tolikoj mjeri da baš njemu podmetnem svoju policijsku dokumentaciju na dva inča od nosa i svima ostavim na znanje da sam...

"Valas", rekao sam skoro bez ikakve intonacije, ne mičući oko sa epicentra još jednog slučaja kapitalnog grijeha.

Iako je prisutne od realnosti generalno ukvarenog i savršeno prenatrpanog svijeta gdje smo bili izdrilovani da boravimo jedino dijelila slamčica činjenice da više nisu u postelji i da trenutno, ne trepćući kapcima, svi do jednoga bulje u mene, bilo je komično uopšte i pretpostaviti da nisu znali iz kojeg sam odjeljenja dogmizao. 

"Ejakulacije", kazao sam potom, za one koji možda, nekim čudom, i nisu znali; ili na prvi pogled nisu vidjeli policijsku značku. Moj sotto voce više nije imao ni definiciju u rječnicima. Kada jedno te isto govorite par desetina puta dnevno nepoznatim ljudima u takozvanom Čeličnom gradu od sedamdesetak miliona žitelja, repetitivna definicija vremenom metastazira u nečujno mumlanje. Policajci su razgovijetno i čilo danas pričali samo sa svojim najbližima, možda. Za razliku od njih, ja sam jedino imao mačka Džeronima.       

No ne vjerujući ni da je mongoloid uspio primijetiti nakratko poturenu značku a kamoli ono "poručnik" što je pisalo negdje na njoj - najvjerovatnije ispod sedmocifrenog broja - svejedno sam je vratio u džep, ne mareći mnogo za rulju što mi, shvatio sam, nije mogla nauditi; pokupio sam krajeve kvasnog, izgužvanog kaputa i spustio se u zlovoljan čučanj, odmah iznad hemijske olovke kojom je neko od stanara našao za shodno da obilježi mjesto gdje se bijaše skljokalo i pomrlo nečijih nekoliko stotina miliona spermatozoida. Ovolika gungula naroda oko čovjeka, napisao bi vaš omiljeni autor, samo je pojačavala pritisak u njegovim sinusima. Nagli pad u čučanj uz to me je darivao i privremenom vrtoglavicom, međutim, kao i uvijek, i pored toga što sam vlastitim prisustvom najvećma strijemio pobuđivati onu podvrstu pažnje koju ljudska bića znaju pretežno ispoljavati u cirkusu, trudio sam se, svojom prisebnošću prevashodno, izgledati da me njihovo prisustvo nimalo ne dotiče.     

S dva prsta pipnuo sam lokaciju oko hemijske, na komadu prljavog i povraćka-zelenog komada itisona - ona je još uvijek bila vlažna. Ni nakon šesnaest godina u policiji nije mi jasno kako nijedno prosipanje ljudske sperme nije ostalo nezabilježeno na policijskim monitorima i pored toga što su spermalokatorski zraci, radeći na principu radara, bukvalno natapali čitavu našu planetu, od plahti u stanovima i krovova zgrada, pa do najviših planinskih vrhova i najvećih morskih dubina. I tehnika je mogla zakazati, zar ne? Osim, izgleda, ove. Da li je postojao ijedan čovjek na ovoj planeti, nerijetko sam se pitao, što je slobodno mogao drkati i ne brinuti za posljedice?.  

Iz unutrašnjeg džepa kaputa izvadio sam inseminoid, startovao ga, dao mu trenutak-dva da se apdejtuje i položio njegov senzor na vlažno mjesto na podu. Plip-p! Za četiri sekunde sve je bilo gotovo. Aparat je izbrojao spermatozoide i nastavio tragati za njihovim vlasnikom u svome dosijeu od oko devetsto miliona prekršilaca u Sjevernoj Americi. Za to je već trebalo pričekati nešto duže. 

1,168,254,876 prosutih spermatozoida, pročitao sam.  

Izuzetno moćan prolivač, rekoh sebi. Tip voli da pravi prave male lokve tamo gdje isuče svoju viršlu. Kako god bilo, i da je izbacivao daleko ispod ljudske norme (od pola miliona) i dalje bi ga neki od lokalnih policijskih monitora uhvatio na sopstvenim antispermnim zracima.

I dok sam čekao da inseminoid utvrdi o kome se radi - da li je prolivač poznati prekršilac ili sam, pak, nabasao na nekoga bez policijskog dosijea - namjerio sam naći i neku korist u nepomičnoj hordi oko mene i vidjeti postoji li u njoj iole privlačna ženska osoba na kojoj sam nakratko mogao odmoriti svoje podbule oči. S te strane, možda i jesam volio žene, ali noćas nisam imao uspjeha. Sve što sam, u stvari, mogao vidjeti bijaše strecava gomila neopeglanog donjeg veša protkana tikovima i opipljivim strahom, nalik polu-živim kosturima na putu prema tuševima u Bergen-Belsenu, šezdesetak godina ranije. Na Vest Sajdu je još uvijek živio najsiromašniji komad Klivlenda, pretežno imigranti; trebalo je, naime, vremena i truda razabrati skrivenu ljepotu unutar toliko izopačenog mesa Isusovih sinova, stvorenih po liku na njegova oca, dakako. Inseminoid je ionako tragao za prekršiocem nešto više od trećine minuta prije nego što je izbacio ime prikršioca na minijaturnom ekranu uz pratnju daleko slabijeg plipa. I da je bilo kakve valjane cure oko mene, vrijedi istaći, nisam imao dovoljnu minutažu ni zagledati u nj.

Isus Straton 19, pokazivao je displej; devetnaesti "Isus" u familiji Stratona.               

Prepoznao sam tipa, svakako, ali ne po imenu; prije će biti po njušci u koju je i njegovoj majci, vjerujem, ponekad teško bilo gledati. Dok sam iščitavao Stratonovo ime sa inseminoida, pogledao sam u smjeru moga najdražeg mongoloida u prostoriji, učinio nešto sa svojim licem za šta sumnjam da je isti mogao nazvati pobjedničkim osmejkom i neprimjetno klimnuo glavom. Stratona sam dvaput privodio zbog, navodno, nehotičnog izdrkavanja, govorilo je moje klimanje glavom. A cerio sam se zato jer sam odlično znao gdje ga mogu upecati.

Pribio sam mu usta pištolja u lijevi okvir pravougaonih naočara. Cijev je izbacila dioptrijsko staklo iz cvikerske stege i priljubila mu ga ravno uz oko, bukvalno počevši da mu se usađuje u arkadu i skoro nečujno da se drobi, prijeteći da će se najposlije smrviti od pritiska i srču mu eventualnu ugurati u beonjaču. Uzgred sam stisnuo zube i ogolio mlohave i fronclave beskrvne desni koliko sam mogao, znajući kako tek izgledam u takvome izdanju. Gnjida je, kao i u prethodna dva puta, preklinjala za milost, propratno stenjući od boli u gornjem dijelu lobanje lišene bilo kakvog dlakavog pokrivača. Usto je i bazdila po onom usirenom, genetskom znoju koji se nije tako lako mogao sprati sa tijela tek jednim tuširanjem. Inače, Isus bijaše poznat po nadimkom Prasac, no nikada mi nije bilo jasno zbog čega, jer je čovjek prilično neuhranjen. U podzemlju su, zajedno sa gomilom nerazumljivog slenga, kolale priče da je Straton ponekad mogao izbaciti iz sebe i po dvadesetak milijardi funkcionalnih spermatozoida, što je još malo pa bilo ravno jednom krmetu koje obično izbacuje i preko četrdeset. No orjentišući se prema tome kako je vonjao - mislim da sam mogao naslutiti odakle mu taj alias, nimalo, naime, nerazumljiv u mome svijetu.    

Kao što sam kazao, urlao je. "Nisam namjerno", reče Isus 19, ne posustajući u decibelaži. "Molim te, Tomi! Nisam namjerno!" Kontam da je zidovima bilo gore nego meni. On su tu da trpe svačije prisustvo; ja sam tu da ga ignorišem i ne govorim mnogo.

"Zašto onda nisi ostao na mjestu gdje si svršio?" tiho prozborih, sve mu jače pištoljem bunareći po oku. Dioptrijsko staklo je bogme sada sve više prijetilo da se konačno i prelomi, i desetkuje mu čitav tehnikolor na lijevoj polovini lica.  

"Ne znam", reče on, "...sav sam nešto zbrkan..." Ušmrknuo je sline sa gornje usne i ponovo ih vratio u sebe prije nego što je još jednom jauknuo. "Sav sjeban", dodao je, gestikulirajući. Nekako je uspio podići pogled. "Juče je Isusa 'Flim-Flema' Finija uhvatila Ejakulacija - sigurno si čuo - i srezala mu jaja zbog noćne polucije, čovječe! Odveli su ga na kastraciju i napravili od njega vražijeg evnuha! Ovol'ko je---"

"Pa?"

"Ovol'ko je falilo da se userem u gaće, čovječe!"

"Pa šta s tim?" ponovio sam. "To je kapitalni grijeh. Takvim gadovima i treba da se režu jaja. Svršavao je svake noći."

"Ali, čovječe", reče Straton, "on je samo spavao! To je poremećaj. Flim-Flem je sâm od sebe svršavao, nije nikada u životu izdrkavao!"

"Sada onda više nikada neće morati da brine o tim trivijalnostima", rekao sam. "a ti si upravo po treći put načinio kapitalnu grešku. Ovaj put se ne možeš izvući na noćnu poluciju."

"To je ona uradila", reče Straton. Uzgred je pokušao ustati. Ljevicom sam mu pritisnuo rame i njegovo vrcavo tijelo prikucao za pod. "Nisam ja! Nisam to namjerno učinio! Moraš mi vjerovati! Ali, prvo me saslušaj!"

Kazao sam, "Vlažni snovi čine transgresiju prema Bogu", prije nego što sam napravio bezmalo neosjetnu pauzu. "I sâm znaš biblijsku proceduru", rekao sam. "Tvoja sperma je bitnija od tebe samoga, znači nije za trošenje. Onanija je zabranjena."

Straton je sada mahinalno pokušao ustati. Ni meni se ne bi dopalo da mi cajkan sa malignom palicom u ruci mirno počne recitovati nešto što se na Zemlji još od presijecanja pupčane vrste moralo znati kao Oče naš. Nakon toga nije moglo uslijediti ništa benigno. "Hej, Tomi", reče on, pokušavajući da ukroti glas, "svjestan sam toga i te kako! Slušaj me sada, molim te, samo me saslušaj!" Umjesto da je odmah počeo pričati svoju priču, krenuo je sa citiranjem mota mojeg policijskog odsjeka. "A Onan znajući da će biti njegov porod, kad lijegaše sa ženom brata svoga prosipaše na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu. Ali Gospodu ne bi milo što činjaše, te ubi i njega--- "

"Umukni sa time", rekao sam i odlučio da mu produžim život za još pola minuta. Zijevnuo sam.  

On reče, "To je bila ona, Tomi, kunem se! Plava kurva. Nevjerovatna. Nevjerovatno dobro izgleda, to sam mislio reći. Kao da je trenirana samo za bogatune: duga plava kosa, brojanje do deset i sve što ide uz to. Jednostavno me je startovala u pabu iza onoga hotela, na uglu Dvanaeste, iz čista mira, i nisam mogao da joj odolim. Mislim, niko nije mogao da joj odoli. Svi su buljili u nju, a ona je sjela baš pored mene, kao da me je poznavala. Da si samo mogao da je vidiš. Pitaj stanare. Pitaj konobare u tome pabu. Pitaj koga 'oćeš. Ma pitaj stanare! Sigurno su je vidjeli kako sa mnom ulazi u hotel. Negdje tamo ćeš naći i njen brus! Bila je tamo! Jer. kada sam pobjegao iz sobe. čitav vanjski hodnik još uvijek je mirisao na nju. A imala je nevjerovatne sise. ali kako ja ne volim golotinju nego volim da ženska ima neku usku majicu preko njih i da---"

"Skrati." Potom sam odlučio da ipak izvučem pištolj iz njegovog oka. Staklo od naočara palo je na drveni parket, odzvonilo i kotrljalo sve dok ga Straton nije zaustavio golim stopalom i brže-bolje pokupio s poda. Pritom je odahnuo; spustio je ramena; načinio blagu pukotinu u svome opravdanju, međutim ništa što bi jednu branu eventualno pretvorilo u gomilu šljake.

"I. tek što sam počeo da je guzim, minut-minut i po kasnije, ona se. ona se izmakla taman kada sam htio da svršim."

Izgleda da je to bio kraj cjelokupne priče. Straton uglavnom nije nastavljao. Možda sam fatalista, no ja sam očekivao nešto živopisnije, nalik onim zlodjelima nad jadnim mačkama u Parizu, hiljadu sedamsto tridesetih; predsjednikovo obraćanje naciji nakon golemih kriznih situacija; kojekakvu revoluciju. Bilo šta iole dramatičnije. Trebalo mi je vremena da se domognem glasnih žica. "I zbog toga si svršio po podu?"

On reče, "Malo i po rukama. To sam morao da oližem. Iako sam se poslije sjetio da se i to registruje na spermalokatorskim monitorima. Samo nemoj da me upucaš, čovječe."

Kazao sam, "Insem je pokazao da si izbacio nešto preko milijardu 'zoida. Bio bi gotov da si izbacio i trećinu toga. U svakom slučaju, dobar si. Zabacuješ kao hidrant. Da mogu, ja bih te ugojio i postavio za gradonačelnika. Ali, na ovom svijetu, ja se ne  pitam ni sa čim. Ipak, imaj na umu da ti ovo dođe nešto, kao, ne znam... treća lična."

"Daj, Tomi---"

"Stratone, znaš li da je najmanje polovina kapitalnih grešnika koje sam pogubio u posljednje vrijeme blebetalo o nekoj fantomskoj ženi koja im se izmakla dok su ulazili u nju otpozadi? I onda odjednom niko nije više mogao da je nađe?"

".Stvarno?"

"To je novi najstariji trik u knjizi. Jedino mi nije jasno kako se neko poput tebe mogao uhvatiti na tu priču. Ponestaje ti razlogâ?"

"Govorim ti---"

"Jer, kad bi bilo tako, mi bi se muškarci oplodili među sobom pošto ženâ uopšte ne bi ni bilo, kapiraš? Morali bi sve da ih poubijamo zbog anti-biblijske snishodljivosti."

"Zašto onda ne hapsite popove kada svršavaju k'o smukovi, Tomi, a? Dokaze za to naći ćeš u svakoj jebenoj crkvi. Zašto niko nikada u policiji nije uhapsio nijedno svešteno lice? Reci mi. Reci mi!"

"Ja jesam."

"Mislio sam, pored tebe."

"I tom prilikom dokazao sam mu da ne služi našeg Boga i njegovog sina Isusa i njihovu Riječ, Bibliju, kako valja. Da ga nije dostojan, u najmanju ruku."

"Da, ti si regularni Metju Hopkins. I umalo nisi ostao bez pola lica zbog toga. Nije mi jasno ni kako si uopšte uspio da sačuvaš svoj posao nakon te blamaže." 

"Misliš, nakon što sam ubio i njegovu ćerku?"

"Zar ona nije završila na sudu?"

"Srećom po nju, nije. Kurva je Oca revnosno snadbijevala kondomima i nagovarala ga da je svakog dana siluje iz zadovoljstva; potom je Očeve istrošene kurtone oprezno ušivala u tjelesine mrtvih životinja ukopanih svugdje po njihovom imanju, pazeći na svaku kap. No, Stratone, nemoj pogrešno da me shvatiš. Zakon, tehnički, nema problema sa rodoskrnavljenjem, zavisno od toga kako tumačiš Bibliju, sve dok se ne koristi kontracepcija i dok se sperma uzalud ne prosipa. Hoćeš sada da promijeniš svoju usranu priču?"

"Vidi, Tomi", reče Straton u očaju zatvorivši oči; progutavši knedlu. "Znam da si vraški dobar policajac, ali ja nisam izmislio plavušu. Zar stvarno misliš da bih izdrkavao bez razloga?"

"Koliko shvatam, non-stop drkaš po javnim kućama gdje švercujete profilaktike i imate one sprave koje ponekad mogu da poremete domet spermolokatorskih zraka i na po deset minuta." Sačekao sam da mi srce otkuca tri puta. "Hapsim na desetine takvih nalik tebi svake noći, jer im te spravice nikada ne rade kako treba. Zato Zemlja nikada i ne može biti alarmantno prenaseljena: pošto je natalitet vas, drkoša, u deficitu spram vašeg mortaliteta."

"Pa, okej, u pravu si, mada to nikada ne bih radio na mjestu gdje je super sigurno da će živog da me oderu! Kako ne shvataš? Plavuša-Jeste-Bila-Sa-Mnom. Moraš mi vjerovati. Pitaj ljude! Zašto bih lagao?"

"Je li ti ponudila kurton?"

"Zar stvarno misliš da bih ga prihvatio? Osim ako ga ne progutam - on svakako negdje mora da ispliva."

"Uvijek možeš da ga spališ."

"Nisam te čuo."

"Uvijek možeš da ga spališ", kazao sam. 

"Ako kurton sadrži ma i najmanju dozu vlažnosti uključe se policijski monitori i ti me opet ukebaš", rekao je ono što su svi obično odgovarali. "Nisam ja optimista kao ćerka toga tvoga popa. Ja sam ovu droplju mislio samo da pojebem i kapnem mlaz-dva u nju. A šta će ona da radi sa mojom spermom, pravo da ti kažem, jebe mi se. U Klivlendu postoji više klinika za abortus nego trafika za svetu vodicu, a zgodne prostitutke obično uzimaju kaparu vrijednu tri abortusa. Neke možda imaju i one pilule za kontracepciju."

"Je li ti kazala neko ime?"

"A-ha. Denver. Zapamtio sam ga jer se nekako slagalo sa... čitavom njom."

"To je, isto tako, ime jedne bakterije. Nije te pitala ni za medicinski karton?"

"M-m."

"Dakle, fantomska dama sa imenom Denver ne koristi kondome i ne pita za medicinske kartone?"

"Kondome nije spominjala. Samo se naguzila i htjela skinuti majicu. Pomislio sam: regularna kurava - bez obzira što nije pominjala nikakve pare. Te prvoklasne droplje nikada i ne spominju pare, ako ćemo istinu. Kada ih povališ samo im tutneš podebeo svežanj zelembaća u šaku, jer žene odlično razumiješ čim ih samo jednom pogledaš u oči, a ova je imala one oči.

"Dakle, ja sam joj rekao da ostavi majicu na sebi, ali da skine grudnjak, pošto volim dirati dobre sise preko neke majice, i ona me je poslušala. Mislim, provalio sam da je kurava čim nije htjela da se ljubi sa mnom. I minut-minut i po kasnije, taman kada sam htio da svršim u nju, jebena cura skinula mi se sa kurca. I dok sam se ja snašao, obrni-okreni pobenavio od muke jer me je tek tako stavila pred svršen čin, prokleta kokoška istrčala je iz stana. Jebiga.

"Hoću da kažem, Tomi, ne znam kako bi tada stajale stvari sa tobom---"

Isusa sam ubio ipak mu najposlije proburazivši oko jednim hicem, navevši dobar dio mozga da mu navre i kroz očnu duplju. Iako sam donekle i povjerovao njegovoj priči bila je to uobičajena pro-biblijska procedura. Policajci su samo sprovodili učenje Boga i Njegovog Sina, Isusa, na ovoj planeti.

[1] [2] [3]