Nikola Smolenski: LOŠ UTICAJ

Lijeijvijelijer je gledao Vijelijejievijenu kako se kupa u potočiću nastalom posle skorašnje oluje. Mada je znao da to ne bi trebalo da radi, prizor zraka svetlosti koje šalje prolećno sunce kroz mlado zeleno lišće kako osvetljavaju njeno savršeno telo pokriveno ogromnim kapljama vode koje su klizile niz nju i koje je raspršavala krilima, bio je jednostavno prelep da bi mu se odupro. Lijeijvijelijer je bio zaljubljen u Vijelijejievijenu ali nešto se desilo što ga je mučilo, i nije više bio siguran u svoju ljubav.

Drevni, isti vanzemaljci koji su genetskim inženjeringom napravili ljude su takođe napravili i vile*. Vile su počele svoj život kao igračka, šala – ali završile su kao umetničko delo, jedan od radova Drevnih na koji su bili najponosniji.

Vekovima, mada su se krile iz očiglednih razloga, vile su bile učitelji ljudima – mnogo mlađoj i nezrelijoj, mada gruboj i žestokoj rasi. Vatra, točak, astronomija… vakcina, penicilin bili su pokloni jedne rase drugoj. Ali, sada je učenik prerastao učitelja – i vile su uobičajile da uzmu ljudsku tehnologiju i prilagode je svojim ciljevima i načinu življenja, čak je ponekad poboljšavajući pritom. Na sreću, bile su dovoljno pametne da ne prihvate užasavajući ljudski način življenja, mada je za neke bilo glasina da gledaju televiziju ili čak surfuju Internetom!

Pre nešto vremena, dok je Vijelijejievijena pomagala jelenku on joj je slučajno odgrizao ruku. I mada je ona mogla da usredsredi svoju bioenergiju u izrastanje nove ruke, odlučila je da nosi veštačku ruku umesto toga. To je bila vrhunska elektromehanička ruka čiji je dizajn bio uzet od ljudi i unapređen. Crna kao noć, sa realističnim, mada vidljivo mehaničkim pokretima, bila je jača od prave ruke, mada manje precizna. Vijelijejievijena je tvrdila da se sa njom oseća moćnije i više seksi – ali Lijeijvijelijerova osećanja su sada bila pomućena. Još uvek je voleo njen izgled i karakter, ali ta neprirodna ruka ga je mučila.

Tehnologija je dobra za poboljšavanje života, ali menjati nešto što neko već ima istim takvim ili gorim samo zato što je to delo tehnologije nema smisla. Ljudi su to radili – menjali društvena okupljanja televizijom, koncerte CD-ovima, noge autobusima i tako redom, ali to jednostavno nije bilo prirodno. I Lijeijvijelijer je osećao da bi to trebalo da bude objašnjeno njegovoj ljubavi.

„Nešto mora da se uradi sa tom devojkom. Pričaću sa nekim iz njene porodice da je ubedi da se otarasi te crne monstruoznosti. Mi, vile, nikada nismo bili robovi tehnologije kao ljudi, i nikada nećemo biti!“, odlučio je Lijeijvijelijer dok je leteo do svog helikoptera.

*) – vile u ovoj priči su vile visoke petnaestak centimetara sa krilcima (faeries) a ne vile ljudske veličine (elves)

/* */