Ivana D. Horvatinčić: REMINISCENCIJA OŽENJENOG VILENJAKA

“… a večeru si onda skuhaj sam!”

Tres! Vrata su se zalupila, a Thay je bespomoćno spustio ruke koje je podignuo u uzaludnoj nadi da će tako dati veću ozbiljnost svojim riječima.

Dariá je imala tu nezgodnu naviku da u prepirci njegove riječi smatra “uzaludnim vilenjačkim laprdanjem” i najčešće ga ne bi shvaćala ozbiljno dok bi on pokušavao smiriti njenu naglu narav i biranim riječima ju nastojao udobrovoljiti. Obično bi svađa, nakon njenih redovitih pokušaja da ga pogodi loncem, vazom, sjekirom ili što bi joj već prvo palo pod ruku (naravno, bez uspjeha, jer je Thay, kao i svi vilenjaci, bio vrlo spretan i okretan u izbjegavanju), završila Darijinim dramatičnim odlaskom i lupanjem vratima.

Naravno, znao je da će se ona vratiti čim se malo ohladi i da će seks ponovno poslužiti kao sredstvo pomirenja, ali svejedno je bio frustriran. Nije bilo lako imati suprugu koja je tako dijametralno suprotne naravi od njega, suprugu koja može neumorno kopati čak i nakon što bi se on odavno srušio od umora (hipotetski, naravno – vilenjaci ne kopaju), suprugu koja je toliko (gromo)glasna i, naposljetku, suprugu koja može popiti daleko više od njega.

Thay je uzdahnuo i natočio malo vina u čašu.

Tako mi i treba kad sam se oženio patuljčicom, pomisli.

Dariju je upoznao na jednom pohodu na kojem je on bio u bogatoj pratnji svog kralja, a ona u pratnji svog vrhovnog poglavara (odnosno, patuljačkog kralja). Njih dvojica su odlučili zajedno (ipak, kraljevstva su im bila jedno do drugog i njegovali su dobrosusjedske odnose) putovati na važan politički sastanak vođa svih naroda. Thay se nikada nije bavio politikom niti ga je zanimala, no volio je putovati i sklapati nova poznanstva.

Kad je prvi put vidio Dariju, mislio je da se radi o muškom patuljku i u tom je uvjerenju ostao narednih nekoliko dana. Patuljačka moda je, naime, bila jednaka za oba spola, pa su patuljci i patuljčice nosili odjeću istog kroja, dugu kosu i brade (općenito, bili su dosta dlakavi). Prije Darije, Thay se pitao kako uopće razlikovati patuljke suprotnog spola. Danas, nakon dvije godine braka, još uvijek nije bio siguran.

Ispostavilo se da Dariá može pojesti i popiti jednako kao i svi drugi patuljci, dakle dvostruko više od Thaya ili bilo kojeg drugog vilenjaka. Također se ispostavilo da se može i potući kao drugi patuljci. Kad je, nakon pet vrčeva piva, zveknula Thaya jer joj je išla na živce pjesma koju je pjevao, vidio je sve zvijezde pred očima, ali se i beznadno zaljubio.

U početku ga je to plašilo, jer nije znao da je Dariá patuljčica, a ne patuljak. Propitivao je sam sebe danima, nije spavao niti jeo, mučio se dvojbama o zabranjenim osjećajima i zamalo poludio.

A onda ga je Dariá jedne noći odvukla u jedan grm i jasno i temeljito mu pokazala da je ipak žensko.

Nakon toga, postali su nerazdvojni. Putovali su zajedno kad god bi se ukazala prilika, a kako su oboje živjeli blizu granice, mogli su se često viđati i van tih službenih putovanja. Thay joj je donosio cvijeće, ona bi od tog cvijeća kuhala čaj. Donosio joj je najfinije specijalitete lagane vilenjačke kuhinje, a ona bi tu hranu servirala kao predjelo prije nego što bi na stol iznijela lonac gulaša ili kakvo pečenje. Thay je bio najsretniji kad bi mu dozvolila da plete sitne pletenice u njenoj kosi i bradi, što srećom, jer joj je i kosa i brada bila zamršena kao svakom drugom patuljku, nije bilo prečesto.

S druge strane, Darijino izražavanje emocija je bilo tipično patuljačko. Radila je medovinu posebno za njega, a on joj nikad nije imao srca priznati da ne voli medovinu. Išla bi u lov kako bi za njega ulovila mladog jelena ili vepra, iako je on bio skloniji prehrani s više povrća i voća.

No, bitna je namjera…

A kada bi se zagrlili i ona naslonila svoju bradatu i čupavu glavu na dno njegovih rebara (jer do tuda mu je visinom dosezala), bili bi najsretniji par na svijetu.

Ni patuljci iz njenog sela ni vilenjaci iz njegovog nisu imali ništa naročito protiv njihove veze (ta nije bilo neuobičajeno da se pripadnici različitih rasa druže zbog obostranog zadovoljstva), no kad su se odlučili vjenčati, i to niti po vilenjačkom niti po patuljačkom već po ljudskom ritualu, na obje se strane digla velika prašina.

Daleko od toga da je to bio prvi međurasni brak. Ne, vilenjaci su se već stoljećima miješali sa ljudima i to više nikome nije bilo čudno. Ali vilenjaci i patuljci… To je bila sasvim druga priča. Te su rase po svojim osobinama bile ne samo različite, već sasvim suprotne i nitko se nije usuđivao pomisliti kakva bi djeca izašla iz tog braka. Skandal, pravi skandal…

No Thayu i Dariji to nije smetalo. Doveli su ljudskog svećenika da ih vjenča nasred jedne livade i izgradili su kuću, simbolično, na samoj granici vilenjačkog i patuljačkog teritorija. Kuća je bila upravo neopisiva mješavina vilenjačkog i patuljačkog stila, kao, uostalom, i sve u njoj.

Thay se sasvim izgubio u uspomenama pijuckajući vino i zureći u kamin u kojem je plamen živahno plesao. Da, bilo je teških stvari i priličnih problema u njihovoj vezi, odnosno braku, ali je jednako tako bilo i apsolutno prekrasnih stvari. Uostalom, da je htio harmoničan i skladan brak, oženio bi se vilenjakinjom.

Namrštio se. Žene njegovog naroda su mu oduvijek bile previše… Tražio je pravu riječ. Dosadne? Glavom u oblacima? U svakom slučaju, nikad mu se nije sviđala pomisao o zajedničkom životu i braku s jednom od njih. Ipak je bio zadovoljniji sa svojom otkačenom, grubom patuljčicom.

Vrata su se iznenada otvorila i Dariá je ušla u kuću, izbjegavajući njegov pogled. Kosa joj je zbog vjetra koji je vani puhao bila još zamršenija nego inače, a i brada joj je bila jako raščupana. No iznad svega toga, oči su joj toplo sjale.

“Ahm, Thay…”, promrmljala je. “Razmislila sam malo. Odvojit ću masnoću s mesa.”
Široko se nasmiješio i zagrlio ju, već sasvim zaboravivši oko čega su se uopće posvađali.

Dok su se njih dvoje zaljubljeno ispričavali jedno drugom, uzrok njihove svađe, komad mesa s velikim grumenom sala, je stajao na stolu pored lonca u kojem je trebao već davno završiti.
/* */